Tajna čahura IK 86

"Tajna čahure IK 86", piše velikim slovima na naslovnici magazina "Dani", tako počinje svoju kolumnu novinar austrijskog lista "Der Standard", u kome dalje piše:

"Kao da se radi o rješenju zagonetke pariškog terorističkog napada. Prikazano graviranje označava Igman-Konjic, bosanskohercegovačku tvornicu oružja, dok broj 86 predstavlja godinu proizvodnje, dakle 1986. godinu.Sada tu municiju, koja ukazuje na BiH, koriste teroristi.

Mnogi ljudi u BiH se osjećaju tako kao da je na njih usmjerena opšta sumnja. Naime, većina stanovništva su Bošnjaci, koji potiču iz familija sa muslimanskom tradicijom. Ko ovih dana u Sarajevu razgovara o ubistvima u Parizu najčešće će čuti sljedeće: 'Nisam terorista, a ti teroristi nisu muslimani.' Ovakva reakcija vjerovatno ima veze i sa srpskom i hrvatskom propagandom u minulom ratu (1992.-1995.) koja je paušalnom etiketizacijom Bošnjaka kao terorista pokušala iste diskreditirati.

Velike količine ilegalnog naoružanja u BiH

Sram zbog toga što su to uradili muslimani i želja za ograđivanjem od terora su ogromni. To sve ponekad dovodi i do zanemarivanja realnosti i teorija zavjere ('To je uradila francuska tajna služba'). A sada su se pojavile i te proklete čahure! One su legalno mogle biti prodate još u vrijeme socijalističke Jugoslavije, a mogle su biti ukradene i prošvercovane. Nakon Balkanskih ratova 90-ih mnogo oružja i municije je završilo u privatnim rukama, čak je i italijanska mafija trgovala tim oružjem.

Prema izvještaju Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) iz 2001. godine, građani BiH su u svojim domovima ilegalno posjedovali oko 750.000 komada pješadijskog naoružanja. To znači da svaki peti građanin posjeduje pištolj ili pušku. Samo u periodu između 2009. i 2012. godine su uništene 4,5 tone municije. Uvijek iznova se pojavljuju pokušaji da se uz odluku o amnestiji prikupe nove količine tog oružja. No, strah od novog rata je kod mnogih još uvijek prilično veliki.

Komplikovan odnos sa Francuskom

'Odnos sa Francuskom je komplikovan i vezan je za ratna sjećanja', kaže njemačko-francuski istoričar Nicolas Moll. 'Mnogi bosanskohercegovački muslimani kada pomisle na Francusku pri tome misle na Mitteranda i njegovo odbijanje da vojno interveniše tokom rata. Kroz te naočare oni Francusku vide kao prosrpsku i antimuslimansku zemlju', kaže još Moll. On ukazuje i na karikature iz satiričkog glasila 'Charlie Hebdo" koji je tokom rata bio na strani muslimana u BiH", zaključuje kolumnist "Der Standarda" .

Integracija BiH u EU

Frank-Walter Steinmeier, njemački ministar vanjskih poslova i njegov britanski kolega Philip Hammond u BiH su doputovali sa pomiješanim osjećajem brige i nestrpljenja. Skoro 20 godina po potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH se i dalje osjećaju posljedice rata, piše "Berliner Zeitung" i nastavlja:

"Politički i ekonomski država stoji pred kolapsom, a i glede približavanja Evropskoj uniji, ova država je praktično u zastoju.Prije godinu dana, u februaru 2014., došlo je do bunta stanovništva u centru Sarajeva. Vladine zgrade su bile u plamenu. Tragovi tog čina su i danas vidljivi.

'Zamolio bih vas da iskoristite šansu i zakoračite kroz otvorena vrata i povedite BiH naprijed ka Evropi', izjavio je njemački ministar u obraćanju parlamentarcima u BiH. 'Mi ne možemo i ne želimo prihvatiti, kako zbog ljudi koji tu žive, a tako i izbog susjednih zemalja u Evropi, da država trajno tetura', rekao je Steinmeier prije odlaska iz Sarajeva. Njegov britanski kolega je pak naglasio da je 'to ponuda koja se neće ponoviti.'

Odlučujući će pak biti drugi sastanak. Politički lideri u BiH će potpisivanjem obavezujućeg sporazuma o provođenju ekonomskih i institucionalnih reformi u svoje dobre namjere morati uvjeriti partnere iz EU. A protuusluga za to će biti stupanje na snagu Sporazuma o pristupanju i pridruživanju EU",piše "Berliner Zeitung".

Stari most povezuje Istok i Zapad

Novinarka "Wiesbadener Kiuriera" napisala je reportažu iz Mostara. Ona je Stari most predstavila kao simbol grada, zdanje koje povezuje kulture, religije i konačno obale hercegovačke metropole, koja, kako je napisano predstavlja "predivan i tajanstven dio Orjenta na evropskom jugu i koju treba posjetiti."

"Avantura počinje u Hrvatskoj. Oko 60 kilometara je preostalo od Vrgorca, gdje završava hrvatska autocesta A1, do Mostara, najvećeg hercegovačkog grada sa oko 113.000 stanovnika. Najprije kontrole hrvatskih, a nekoliko metara potom i bosanskohercegovačkih graničara. Neka avantura počne. Atmosfera istočnog bloka se još uvijek osjeća ovdje i potrošeni pojam rubnih područja ovdje još ima svoje mjesto. Sive kuće i jednostavne poljoprivredne alatke i oprema. I automobili iz djetinjstva: nigdje kao ovdje nema toliko Golfova 'dvica' iz ranih 90-ih. Oni dominiraju ulicama i izgleda da su masovno uvezeni u postratnom periodu. Nevjerovatno često nailaze i golfovi u poštansko-žutoj boji. U ovoj zemlji ima i mnogo drugih, davno zaboravljenih, modela: kockasta Opel Corsa , stare Mercedesove limuzine....

Posljednja serpentina i prvi pogled na Mostar smješten u dolini. Slijedeći putokaz ka starom mostu, sve češće se na građevinama uz put pojavljuju rupe od metaka iz ratnog perioda. Do stare gradske jezgre se ide pješice. Tumaranje od nekoliko sati ovuda gdje je Orjent posve blizu, živopisan, koloritan i nenametljiv.

Impresivni Mostar

Na pitanje o hrvatskoj i muslimanskoj obali Neretve, stara gospođa u turističkom birou odgovara:'To je bilo u ratu,. Sada je sve izmješano'. No, da li je to tako i u svakodnevici, pitanje je koje ostaje otvoreno.

Pred džamijom u blizini Krive ćuprije jedan svećenik čita Kur'an i turistima dijeli brošure o Bogu i islamu. 'Ali, ne derite ih i ne bacajte', moli on. Nekoliko metara dalje na zidu sjedi jedan gospodin od oko šezdeset godina, pred njim je malena, zastarjela, narandžasta pisaća mašina. On piše knjige o psima i mačkama, politici i Titu, kako sam kaže. On govori sedam jezika i bio je, kako veli, profesor filoziofije na Sorboni. Očito je riječ o nekome ko zna živjeti, a čija brzina pisanja ne sluti brzom završetku novog bestselera.

Kasno je poslijepodne i Sunce obasjava Mostar još jačim svjetlom. Jedna od posljednjih fotografija mosta, prije odlaska na osigurani parking. U glavi bezbrojne novi, koloritni prizori i sjećanja na grad i njegove ljude, koji su ponovo našli put ka životu. Životu u miru, životu u Evropi.", napisala je novinarka lista "Wiesbadener Kiurier".