Farbanje kleptokratskog režima u Makedoniji
U predvečerje 25. godišnjice nezavisnosti, u Makedoniju, može biti, konačno stiže proljeće. Takozvana šarena revolucija već je nanijela nove farbe na fasade kičastih zgrada u Skoplju, ali od toga je još važnije što se polako stavlja tačka na korumpirani režim koji vodi zemlju u međunarodnu izolaciju i sankcije.
Vladajuća nacionalno-konzervativna partija VMRO-DPMNE je u posljednjih deset godina preuzimala sve dizgine države, njenih institucija, pravosuđa i medija. Zajedno sa svojim partnerom Alijem Ahmetijem, bivšim prvoborcem gerile koji predstavlja veliku albansku zajednicu, premijer Nikola Gruevski je sagradio autoritarni režim utemeljen na klijentelizmu koji zadire u svaki aspekat društva i – kako su snimci prisluškivanja otkrili – ne preza ni od privatne sfere svojih građana.
Mnogi su sumnjali, neki i rekli naglas, ali do prije godinu dana nije bilo čvrstih dokaza za nedjela Gruevskog i njegove klike. U februaru prošle godine je socijaldemokratska opozicija počela da objavljuje snimke koje je pribavila tajna služba koju je tada još vodio Sašo Mijalkov, inače rođak premijera. Snimci objelodanjuju patološku korumpiranost vlasti, izbornu prevaru, ucjene, iznude, nezakonito prisluškivanje i politički uticaj na pravosuđe.
Čuli smo tako glas premijera kako naređuje uništavanje zgrade koju posjeduje njegov politički protivnik ili kako traži 20 miliona evra da bi dao blagoslov multimilionskom dilu s jednom kineskom kompanijom. Saznali smo i da je Gruevski – u dobroj praksi notornih autokrata širom svijeta – lično kontrolisao projekat „Skoplje 2014“, a koji je zapravo malograđanska kombinacija zgrada s pečatom neoklasicizma i stotina spomenika u centru grada. Sve to poreske obveznike košta 600 miliona evra.
Gruevski se tehnički povukao s funkcije ovog januara u sklopu takozvanog Pržinskog dogovora koji je isposlovan pod posredovanjem EU i koji je trebalo da razriješi krizu. Ali premijerov sistem je ostao netaknut. Gruevski i njegov kleptokratski režim nisu ni osjećali pritisak sve dok nije formirano Specijalno tužilaštvo i dok grupa nezavisnih tužilaca nije u materijalu pribavljenom prisluškivanjem pronašla dovoljno dokaza da počne istrage protiv više od 50 zvaničnika, uključujući tu i Gruevskog i njegove najbliže kolege.
Tek su se tada mnogi u Makedoniji sjetili da postoji i čovjek po imenu Đorđe Ivanov. Predsjednik zemlje, premijerov lični izabranik, proveo je prethodnih sedam godina na funkciji volšebno izmičući pažnji javnosti. Predsjednikovanje je trošio na posjete lokalnim festivalima i zabavljanje stranih diplomata pričama o biblijskom porijeklu Makedonije i posjeti apostola Pavla negdje na početku nove ere. Mora da se prije desetak dana Sveti Duh lično obratio Ivanovu pa je ovaj odlučio da preventivno amnestira svih 56 političara kojima su tužioci za petama zbog zlodjela koja idu od korupcije do fizičkog mučenja nepodobnih.
Blanko-amnestija izazvala je bijes zbog kojeg na ulice svakodnevno izlaze hiljade Makedonaca što je nazvano šarenom revolucijom. Ali je jednako važno i što se konačno probudila EU, nakon što je godinama nijemo gledala kako Gruevski gazi demokratiju, medije i civilno društvo. Poznata po tome da na Balkanu radi premalo i prekasno, EU je odjednom riješila da uradi mnogo tako što je najavila mogućnost da povuče preporuku za početak pristupnih pregovora sa Makedonijom i čak uvede ciljane sankcije protiv pojedinaca iz vladajuće klike.
Teško je procijeniti da li je naprasna promjena briselskog pristupa izazvana Ivanovljevim potezom ili zabrinutošću da bi veća nestabilnost u Makedoniji mogla da ugrozi uspješno zatvaranje Balkanske rute za izbjeglice koje čekaju u Grčkoj.
Svejedno, Brisel je praktično priznao da je njegova politika štapa i šargarepe grandiozno propala na primjeru Makedonije. Kako je nedavno primijetio jedan analitičar, Gruevski i ekipa pojeli su sve šargarepe, a štap je premali s obzirom da Brisel više nema šta da ponudi. Povlačenje preporuke neće donijeti premijeru besane noći – taj nije mario za EU ni prije deset godina, a kamoli danas. Satjeran u ćošak on jedinu šansu da preživi vidi u tome da kidnapuje cijelu državu organizovanjem lančanih kontra-mitinga i provociranjem međuetničkih tenzija sa makedonskim Albancima. Ta mu je taktika do sada uvijek palila.
Stvar je u rukama građana Makedonije. Uprkos prijetnjama, hapšenjima, verbalnom i psihičkom maltretiranju, mnogi od njih su pokazali zapanjujuću hrabrost i izazvali ovaj režim masovnim i uglavnom mirnim demonstracijama u Skoplju i drugim gradovima. Te su demonstracije šarene, ne samo zbog toga što farbaju simbole Gruevizma u Skoplju, već i zbog svoje etničke, religijske i kulturne različitosti.