EU polako gubi kredibilitet, a Balkan nadu

EU je ponovo odložila odluku o pokretanju pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Ovoga puta izgovor je bio "tehničke priorode" jer je Savjet EU, kako se navodi u ministarskim zaključcima, "na raspolaganju imao ograničeno vrijeme za tako važno pitanje".

Čini se kao da je zasjedanje Bundestaga koji po njemačkom zakonu mora da se izjasni o otvaranju pristupnih pregovora sa kandidatskim zemljma, a koji bi o tome trebalo da raspravlja tek u septembru, poslužilo kao dodatno opravdanje, na prvom mjestu Francuskoj, koja od dolaska Emanuela Makrona na vlast i pokretanja strategije "prvo unutrašnje refome Unije", ima sve manje apetita za proširenje.

U zaključcima Savjeta našla se i toliko puta ponavljana fraza da je EU ”opredjeljena da nastavi proširenje i da je to ključna politika Unije” koja gotovo izgubila smisao zbog sve prisutnih indikacija da je proširenje EU na Zapadni Balkan usporeno gotovo do samog zaustavljanja.

”Ponovno odlaganje odluke o Albaniji i Sjevernoj Makedonij veliko razočarenje i hladan tuš za Skoplje i Tiranu jer naravno da je bilo očekivanja. To je loš signal koji se možda i može progutati ako u oktobru bude pozitivne odluke. Ako je ne bude onda možemo da proglasimo politiku proširenja mrtvom jer je već vrlo bolesna i na samrti”, kaže Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost za DW.

Istini za volju, manjina zemalja EU nije bila za to da se načini novi korak u procesu proširenja sa Skopljem i Tiranom. Zemlje Centralne i Istočne Evrope, Baltičke zemlje, ali i Evropska komisija dali su bezrezervnu podršku zemljama Zapadnog Balkna na njihovom putu ka članstvu. Evropski komesar za pristupne pregovore Johanes Han je upozorio da odlaganje i nedonošenje odluke o zemljama koje su ispunile sve što je od njih traženo dovodi u pitanje kredibilitet EU i njen uticaj i podsticaj na Zapadnom Balkanu.

”Proširenje je strateški investicija u mir, demokratiju, prosperit i bezbjednost Evrope. Neodlučnost i nerješavanje nisu opcije”, poručio je Han nakon sastanka evropskih ministra u Luksemburgu.

Ako EU ostane bez kredibiliteta, Balkan se okreće na drugu stranu

Nakon ovogodišnjeg izvještaja Evropske komisije o napretku zemalja u procesu proširenja i pogotovo nakon zaključaka Savjeta EU o proširenju Sjeverna Makedonija iu nešto manjoj mjeri Albanija ostale su sa nadom u oktobar 2019. godine.

BiH je ostala sa još jednom Mapom puta umjesto očekivanog mišljenja o kandidatskom statusu. Srbija i Kosovo dobili su izvještaje sa možda i najviše kritika do sad. Uzroke za ovakvu situaciju svakoko treba tražiti na obje strane i u efiksanosti u sprovođenju reformi na Zapadnom Balkanu, ali i u političkoj volji EU.

U Centru za evropsku politiku u Briselu objašnjavaju da je do ovakve situacije došlo, kako zbog ”lošeg trenutka” zbog evropskih izbora, tako i zbog očigledne ”nacionalizacije proširenja”.

”Vidimo da zemlje članice rukovode ovim dosijeom već izvjesno vrijeme i da uprkos stavu Evropske komisije ponekad povuku kočnicu bez da takva odluka ima utemeljnje u stvarnom napretku zemalja u procesu proširenja”, smatra Korina Stratulat iz Centra za Evropsku politiku.

U razgovoru za DW Stratulat objašnjava da su takve odluke često inicirane unutrašnjim politikama zemalja članica i da nose opasnost od podrivanja kredibiliteta cijele EU i procesa proširenja.

”Naravno da se reforme u zemljama Zapadnog Balkna ne sprovode zbog procesa proširenja već zbog dobrobiti sopstvenog naroda, ali to je i dio procesa koji ima jasne korake. Ne možete da tražite rezultate od tih zemlja, ako vi sami ne odgovorite na te rezultate. To postavlja pitane koliko je vaše angažovanje ozbiljno”, kaže Stratulat.

Ako EU izgubi kredibilitet u regionu na čemi bi se onda zasnivala njena transformativna moć i uticaj. Sa druge strane, ako zemlje zapadnog Balkana izgube nadu u proces proširenja one će se okrenuti na drugu stranu.

”Tada će se otvoriti vrata Rusiji, Kini, Turskoj. EU će izgubiti Zapadni Balkan, a region će izgubiti svetionik koji ih je vodio u reformama i politikama. A to je katastrofalna slika”, upozorava Aleksandra Štiglmajer.

Kako vratiti strast između EU i Zapadnog Balkana?

Zamor o proširenja sa jedne i gubitak nade sa druge strane mogu stvoriti samo loše rezultate po sve uključene u proces. U "Evropskoj inicijativi za stabilnost" navode da u tom slučaju EU skepticizam u Srbiji može samo da poraste, a reforme da još više nazaduju.

Srbija i Crna Gora u najboljm slučaju mogu postati članice 2025. godine i to samo uz mnogo više truda nego što ga trenutno ulažu. To bi značilo najmanje samo 12 godina pristupnih pregovora. Sjeverna Makedonija je kandidat za članstvo već 14 godina, a još nije ni počela pregovore. A šta na sve te decenije rada koji tek predstoji može da kaže BiH koja nije ni došla do kandidatskog statusa?

”Proširenje je postalo suviše zamršeno i nejasno”,ocjenjuje Štiglmajer i dodaje:

”Moramo da prevaziđemo zamor od proširenja u EU i da se uspostavi bolja komunikacija između EU institucija i zemalja članica, ali i između zemalja članica i njihovih građana. Moramo da rekonstruišemo poroces proširenja, uspostavimo prelazne podsticajne ciljeve kao što su recimo ulazak u jedinstveno tržište prije članstva što će značiti građanima, ali i da uskladimo kriterijume koji su sada različiti za različite zemlje pa se ni ne znam na osnovu čega se procjenjuje njihov napredak”, poručuje Aleksandra Štiglmajer.

Sa druge strane možda bi u cilju iscjeljenja cijelog procesa trebalo da se vratimo osnovama i podsjetimo se zašto proširenje postoji kao strateška politika EU i strateški cilj Zapadnog Balkana.

”Odnosi regiona i EU su kao emotivni odnos koji je poslije toliko godina izgubio strast. Dokle god zaboravljamo zašto smo tu, zašto smo jedni drugim pootrebni, zašto moramo da radimo zajedno i da budemo saveznici, onda imamo problem”, kaže Stratulat.

Ona ocjenjuje da zemlje članice EU u proces proširenja unose skepse koje imaju više veze ima sa njihovom domaćom politikom nego sa regionom i da su zaboravili vrijednost i razloge angažovanja sa Balkanom.

”Potrebno je da u narednom periodu pomjerimo fokus sa procesa koji podrazumijeva tehnikalije, uslove i datume i da se fokusiramo na saradnju preko koje ćemo da shvatimo zašto sve ovo radimo. Da zajedno radimo na praktičnim stvarima koje su od interesa i za EU i za region kao što su finasijsko ekonomska pitanja, migracije, bezbjednost, geopolitička stabilnost, borba protiv terorizma, demografija, klima. Razumijevanje koliko smo potrebni jedni drugima, da smo svi u istom brodu i veslamo na istu stranu, može da oživi ljubav i prelije se i na proces proširenja”, zaključuje Korina Stratulat.

"U suprotnom ovaj proces kao ni odnos neće preživjeti. A zapitajmo se svi šta je alternativa", upozorava Stratulat.