Turska je 29. oktobra proslavila 93. godišnjicu od osnivanja Republike. Samo dva dana kasnije, list Džumhurijet, koji je star koliko i moderna Turska, postao je još jedan cilj kampanje protiv opozicionih medija. Vlada i dalje koristi vanredno stanje kao izgovor da bi ućutkala nekoliko preostalih kritičkih glasova.
U ponedjeljak (31.10.2016.) su uhapšeni glavni urednik i neki istaknuti autori tog lista. Nalog za hapšenje izdat je i protiv bivšeg urednika lista, Čana Dundara, koji trenutno boravi u Njemačkoj. Da bi stvar bila još apsurdnija, vlasti tvrde da su se novinari, koji su pisali kritički o Gulenovom pokretu – sada njemu priključili.
Zapravo je sve prilično jednostavno: Svako ko je kritičan u odnosu prema aktuelnim političkim odlukama je ili terorista ili je na bilo koji način pomagao Radničkoj partiji Kurdistana ili Gulenovom pokretu. Tako to, nažalost, sada izgleda. Scenario je već napisan, a vlada se neće zaustaviti dok se iza rešetaka ne nađu svi koji joj se suprotstavljaju. To se posebno odnosi na novinare koji su u potrazi za istinom.
Mnogi naučnici i novinari su pobjegli u Njemačku nakon neuspjelog državnog udara i obračuna koji je uslijedio. N36160598e samo inteligencija, već i diplomate. S obzirom na opasnost od mučenja malo je vjerovatno da će Njemačka ove ljude izručiti Turskoj. Berlin još ne zna kako da se ponaša u ovoj situaciji, a da ne ugrozi odnose sa Turskom. Ne bi bilo iznenađenje kada bi Turska od Njemačke tražila izručenje turskih novinara protiv kojih postoje nalozi za hapšenje. To bi moglo dovesti do novog sporova između dvije zemlje.
Zapanjujuće je i razočaravajuće da su njemački političari za sada veoma uzdržano reagovali na nedavna hapšenja. Očigledno da Njemačku više brine klimavi izbjeglički sporazum nego stanje demokratije u Turskoj.
Hapšenja, promjene zakona, rasprava o ponovnom uvođenju smrtne kazne i insistiranje na predsjedničkom sistemu u nefunkcionalnoj demokratiji pokazuju da Turska brzo ide ka tački sa koje nema povratka. Kancelarka Angela Merkel i ostali evropski lideri će, možda prije nego što su se nadali, morati da zauzmu čvršći stav u odbranu demokratije.