"Ekstremni dvostruki moral"

Na putu od zračne luke do centra Budimpešte ovih se dana prolazi pored brojnih velikih plakata, i njihov je sadržaj uperen protiv izbjeglica. U nedjelju (2.10.) Mađarska na referendumu odlučuje o izbjegličkoj politici Europske unije (EU). Konkretno se radi o pitanju hoće li Mađarska dozvoliti da joj EU propisuje koliko će izbjeglica uopće prihvatiti. Ukratko se sve može ovako bilancirati: protiv Bruxellesa, za premijera Orbana. Plakati uz cestu dobro oslikavaju mađarsko raspoloženje protiv došljaka.

Pri čemu valja ipak reći – ne protiv svih došljaka. Ima i onih koji dolaze u Mađarsku kako bi u Mađarskoj kupili pravo boravka u zemlji uz pomoć svojevrsne obveznice. Mađarska vlada podržava „Europski program obveznica“ koji kupcima, sudeći po sadržaju web-stranice na kojima ih se reklamira, nudi „stalnu dozvolu boravka za cijelu obitelj“, i to u roku od samo „dva mjeseca“. Na početnoj stranici se odmah pojašnjava: „Ovdje se radi de facto o doživotnoj vizi, koja omogućava slobodno kretanje po kompletnom šengenskom prostoru".

 

Jeftina dozvola boravka

Nakon što stignu u Budimpeštu, kandidate se šalje u jedan od šest ureda koje je certificirala vlada. Oni djeluju kao servisne tvrtke za poduzeća čija se sjedišta nalaze uglavnom u Offshore-oazama poput Kajmanskih otoka – i koja i izdaju obveznice. Mušterije plaćaju oko 360.000 eura za mađarsku državnu obveznicu s rokom dospijeća od pet godina. Nakon isteka petogodišnjeg roka, oni natrag dobiju 300.000 eura. Tako jeftino se nigdje ne može dobiti dozvolu bravka u Europi. Do sada su tu „ponudu" prihvatile obitelji iz Egipta, Alžira, Irana, Jordana ili Turske. "U 360.000 eura uključena su četiri člana obitelji, svaki dodatni košta 2.000 eura. Tko dovede i svoje roditelje, mora dokazati da su oni financijski ovisni o njemu", kaže jedan od posrednika.

Posao cvjeta

Program je sve popularniji. Mađarski ministar unutarnjih poslova Sandor Pinter – isti čovjek koji je dao podići žičane ograde na granici prema Srbiji ili Sloveniji – nedavno je objavio kako je na ovaj način već 18.000 ljudi dobilo dozvolu boravka. Program postoji od 2013. Od tada je „poteklo“ oko milijardu i 100 milijuna eura. Posao cvjeta, samo u kolovozu je izdano 798 obveznica, većinom Kinezima.

Najstarija kćerka Viktora Orbana, Rahel, već se našla u vezi s programom dodjele obveznica. Ona se očito susrela s Balazsom Garamvolgyim, počasnim konzulom Bahreina u Mađarskoj. Internetska stranica s programom obveznica je registrirana na njegovo ime. Na sastanku, na kojem je navodno bio i jedan ministar iz Bahreina, radilo se o tome kako bi „od suradnje mogle profitirati privrede obiju zemalja", piše liberalni news-portal 444.hu. Nakon što je objavljena vijest o susretu, Rahel Orban je pojasnila da je u Bashreinu bila samo na odmoru. I da su sve druge optužbe „laž".

Bogati i siromašni migranti

"Bogato je dobro, siromašno je loše", tako cijelu stvar bilancira aktivistica za ljudska prava Marta Pardavi iz mađarskog ogranka Helsinki Watcha. „I ne samo to: siromašni trebaju još i dalje patiti. To je ekstremni dvostruki moral, posebice za vrijeme referendumske kampanje", kaže ona za DW. „Muslimane se stigmatizira kao potencijalne teroriste koji su nesposobni za bilo koju vrstu integracije".

Takve oprečnosti nisu nikakva novost kod Viktora Orbana. Već u jeku izbjegličke krize on je rekao da Mađari imaju pravo „sami ozabrati s kime žele živjeti a s kime ne". A pred delegacijom arapskih bankara vrlo pozitivno je pričao i islamu: govorio je kako on „ima velike spiritualne i intelektualne strukture". Ljudi iz islamskih zemalja zato nisu „nikakva prijetnja, već predstavnici jedne visoke kulture".

Mafijaški poslovi s putovnicama

Brza mogućnost dolaska u Mađarsku nisu samo obveznice, već i prodaja mađarskih putovnica građanima iz susjednih zemalja, posao koji je očito cvjetao u prošlosti. Mađarski news-portal Indeks je otkrio pravu pravcati „mafiju koja se bavi putovnicama". Korumpirani državni službenici i odvjetnici su, tvrdi se, prodavali mađarske putovnice Rusima i Ukrajincima za 10.000 eura. Jedan je službenik priznao da je uz mito od 1.000 eura izdao jednu putovnicu bez inače obvezujućeg testa poznavanja mađarskog jezika.