Ekonomska politika jednog siledžije

Američki predsjednik potpisao je ukaz o tarifama na uvoz metala samo nekoliko dana nakon što je objavio svoj plan. Tramp je na potpisivanju rekao da će američki susjedi, Meksiko i Kanada, biti izuzeti od carina ako prihvate njegove zahtjeve u vezi s trgovinskim sporazumom NAFTA.

Uz to, ponudio je da pregovara oko novih tarifa sa drugim zemljama, vjerovatno misleći na američke saveznike u Evropi i Aziji, a zasnivajući to na nekavim maglovitim pitanjima bezbjednosti. To se, jednostavno, zove ucjena.

Šamar za saveznike

Dakle, ako se ostavi po strani Kina i pojedini neprijatelji Sjedinjenih Država, saveznici SAD i njeni susjedi bi na kraju mogli da sasvim izbjegnu Trampove tarife. To je za sada nejasno.

Međutim, jasno je da Vašington prisiljava svoje dugogodišnje saveznike u Evropi i Aziji da maltene preklinju da im se ukinu tarife – što nije ni velikodušno ni pristojno. To je zapravo šamar za tradicionalne partnere Vašingtona kao što su Njemačka i Južna Koreja. Uz to, takav potez može da pokrene trgovinski obračun.

Takođe, ta odluka erodira ostatke povjerenja ili nade koje su američki saveznici gajili za ovog predsjednika. Jer – i to je veoma važno – tvrdnja da će kažnjavanje saveznika nekako doprineti bezbjednosti Amerike nema nikakvog smisla.

„Amerika na prvom mjestu"

„Ovo ne bi trebalo da predstavlja iznenađenje ni za koga", izjavila je prošle nedjelje portparolka Bele kuće Sara Sanders. „Iskreno, to je nešto o čemu je predsjednik govorio već decenijama i sasvim sigurno je da je to redovno izjavljivao tokom kampanje". Njene riječi su – bar ovoga puta – bile u skladu sa stvarnošću. Sjećate li se Trampovog slogana – „Amerika na prvom mjestu"?

Ideja da američke firme i radnike valja zaštititi od nekakvih zlih stranaca koji im djeru kožu s leđa i kradu radna mjesta, nije bila tek neki sporedni dio Trampove političke platforme. U krajnjoj liniji, on sve što je strano vidi kao ekonomsku ili kriminalnu prijetnju. Ta ksenofobija bila je jasno vidljiva još otkad je proglasio svoju kandidaturu i nazvao Meksikance silovateljima. Vidjela se i u njegovom govoru o trgovini u julu 2016. kada je otvoreno rekao da će upotrijebiti „svako predsjedničko ovlašćenje u okviru zakona" da riješi trgovinske sporove. Za Trampa, to je lice i naličje iste politike: na jednoj strani je deportovanje nelegalnih imigranta i suzbijanje legalne imigracije, a na drugoj, to su novi nameti i povlačenje iz trgovinskih sporazuma. 

Tramp kao bivši prijatelj Banon

Trampov nekadašnji menadžer kampanje i savjetnik Stiv Benon, jednom je sam sebe nazvao „ekonomskim nacionalistom". To je dobra etiketa i za njegovog bivšeg šefa. Pojedini savjetnici oko Trampa s vremena na vrijeme pokušavaju da zabašure ili preusmjere njegove siledžijske impulse, ali to im ne uspijeva baš uvijek.

On je već u više navrata djelovao po tom impulsu da kazni partnere ili države koje ne „igraju pošteno," šta god to značilo. Na primjer, onda kada je povukao Sjedinjene Države iz TPP, sporazuma o kome je Vašington godinama pregovarao sa ključnim saveznicima u Aziji. Ili kada je objavio povlačenje iz Pariskog sporazuma o klimi.

Opasan presedan

Sramota je to što smo iznenađeni tarifama, pošto je Trampov duboko ukorijenjeni stav po tom pitanju bio poznat svakom ko je bar donekle pratio njegovu predsjedničku karijeru. Ali sramota je i to što Kongres ne radi svoj posao i ne zauzdava ovakvu Bijelu kuću. Članovi Kongresa pokušavaju da budu fini prema Trampu, da mu odvuku pažnju, da se prepiru sa njim – ali to nije ni pametna ni održiva politička strategija.

Ako se održi Trampov presedan – korišćenje klimavog argumenta nacionalne bezbjednosti da se progura ekonomsko nacionalistička agenda – to će iskoristiti i druge zemlje i tako potkopati međunarodnu trgovinsku politiku.

Kongres mora da ograniči Trampa

Republikanci u Kongresu moraju konačno da priznaju da je isuviše opasno dati Trampu prostora da sam manevriše na ključnim pitanjima, uključujući i tarife. To je opasno ne samo za Sjedinjene Države, već i za cio svijet. Zbog toga moraju da ograniče njegov moć, kao što su to učinili u vezi sa sankcijama Rusiji.

Ironijom sudbine, Republikanac Majk Li predstavio je nacrt zakona koji bi učinio baš to na dan Trampove inaguracije: novi zakonski predlog naziva se Global Trade Accountability Act, odnosno Zakon o preuzimanju odgovornosti u globalnoj trgovini. Ako Kongres ne usvoji taj prijedlog ili propise slične njemu, posljedice će biti teške.