Dva svijeta: Tramp i govor o stanju nacije

Kada bi se govori američkih predsjednika vrednovali po formalnosti, dosadi i nedostatku retoričke vještine onda bi govori o stanju nacije mogli da budu u samom vrhu rang liste. Razlog je to što su ovi govori u principu iscrpni plan vladinog programa za predstojeću godinu, garniran sa isplaniranim ključnim rečenicama na koje bi poslanici u Kongresu trebalo da aplaudiraju.

Govor o stanju nacije u svakom slučaju uspije, ne samo kada poslanici predsjedničke partije aplaudiraju, već i kada se predstave konkretni projekti oko kojih se može saglasiti većina Amerikanaca. A upravo to je ono što će predsjedniku Trampu biti komplikovano.

Jer, tu se već u startu vidi činjenica da njemu ne leže formalni govori. On je ismijavao to što su njegov prethodnik Barak Obama#MeToo i njegova rivalka u predsjedničkoj kampanji Hilari Klinton tokom govora koristili telepromter, koji se u principu koristi kod dužih govora. Tramp pak protivno tome voli političke skupove i Tviter, gdje može da improvizuje, blati druge političare i u suštini govori o onome što mu u tom trenutku padne na pamet.

Trampov program je osim toga nespecifičan, promjenljiv i zbog toga se teško može uobličiti u konkretne zakonodavne ciljeve, koje zapravo Kongres, koji sada kontrolišu republikanci, mora da sprovede. A to potvrđuje i činjenica da je do sada jedini zakonodavni potez koji je Tramp uspio da sprovede u prvoj godini mandata, najnovija poreska reforma.

Na kraju, ako je suditi po anketama Tramp nije samo najneomiljeniji predsjednik, što je na samom početku mandata prilčno neobično, već je takođe - što je možda još više od toga - predsjednik koji posebno snažno unosi raskol.

Čvrsto formirana slika

Upravo zbog toga što se u jednoj analizi Trampovih govora koji su obilježili njegov dosadašnji mandat, ne mogu ignorisati stvari poput: njegove nepredvidljivosti, često oštrih kritika, promjene političkog kursa i njegove tendencije ka podjeli - niijedna normalna ocjena njegovih govora ne bi bila dovoljna.

"Činjenica da sebi postavljamo ova pitanja i da moramo da obraćamo pažnju na takve stvari, već pokazuje koliko je ovaj predsjednički mandat u mnogome nenormalan", kaže Vinka Lafler koja je pisala govore bivšem predsjedniku Bilu Klintonu. Ironično, ali zbog njegove ljubavi prema Tviteru i zbog njegovih verbalnih ispada, nijedno formalno retoričko istraživanje Trampovih se ne može sprovesti.

"Izgleda čudno, ali sam uvjerena da kada bi on održao jedan tipičan govor o stanju nacije, koji bi i drugi predsjednici mogli održati, to bi zvučalo loše", kaže Lefler. "Vjerujem da ljudi znaju ko je on zaista, kako se izražava i šta misli a šta ne."

Ali, da li Tramp uopšte ima interesa da osvoji više ljudi, kako bi dobio širu bazu i ostvario neke svoje ciljeve, kada i njegove pristalice i njegovi protivnici već uveliko imaju čvrsto formiranu sliku o njemu?

Nove mogućnosti

Meri Kejt Keri, sa Univerziteta Virdžinija, koja je nekada pisala govore Džordžu Bušu mlađem, na to ovako gleda: "Vjerujem da je to za njega nova mogućnost." Ona kaže da su Trampove riječi koje je izgovorio na Svjetskom privrednom forumu u Davosu dobar znak, jer se držao scenarija. "Uvjerena sam da kada on sazri u službi, da će biti bolje." Ali, tu postoji ogormna razlika između onog što ja označavam kao "Telepromter-Tramp i Tviter-Tramp", kazala je još Keri. Ona dodaje i da će Trampu biti teško da promijeni sliku o sebi ili da je bar malo ispravi, ali smatra da je još uvijek moguće.

Sarada Peri, koja je pisala govore za Baraka Obamu ne vjeruje u to. "Nema tog govora, ma kako dobro bio napisan, koji bi mogao promijeniti već formiranu sliku o njemu; bilo da ga obožavaju, mrze ili su s njim zadovoljni", napisala je Peri u jednom mejlu. "Nijedan scenario ne bi mogao da ubijedi Amerikance, da on ima smislene ciljeve i jasnu strategiju." Osim toga, Peri je još napisala da Tramp ne bi sada mogao da kaže kako će "zemlju voditi jedinstvu, nakon što je godinama raspirivao rasnu mržnju, bjelački nacionalizam, izražavao sumnju da je prvi američki predsjednik crne boje puti rođen na američkom tlu, a da ne pominjemo njegove ispade protiv stranaca, seksizam i jezik mržnje".

#MeToo kao minsko polje

Lafler, je u svakom slučaju uvjerena da će Trampu biti teško da dopre do mase Amerikanaca, što se zapravo obično događa kada je riječ o govoru o stanju nacije u kojem se predsjednik dotiče najvećih pitanja koja se tiču ljudi.

Kao primjer ona navodi stvar o kojoj veoma mnogo Amerikanaca govori, a koju bi Tramp trebalo da izbjegne u svom govoru - #MeToo pokret. "Ovaj predsjednik o tome ne smije da govori." Ona vjeruje da bi govori mogli nešto da promijene, "ali se ne može razdvajati govor od govornika". "Mnogo toga se dogodilo. Vjerujem da znamo ko je on", kaže Lafler.