Dvostruka logika Pjongjanga

DW: Sjeverna Koreja je ponovo ispalila balističku raketu – treći put od početka ovog mjeseca, uprkos svim upozorenjima međunarodne zajednice. Kakva računica se krije iza toga?

Erik J. Balbah: Iza toga je dvostruka logika. Tu je najprije logika zastrašivanja: režim smatra da ga vojno ugrožavaju, posebno SAD, tako da je nuklearno oružje takoreći najjači garant državnog suvereniteta. Ta logika može da funkcioniše samo ako inostranstvo povjeruje da je Sjeverna Koreja razvila svoju nuklearnu infrastrukturu do određenog stadijuma. To nema veze sa iracionalnošću, naprotiv, to je dio logike zastrašivanja: ti oružani sistemi se redovno testiraju i tako se pokazuje čime se raspolaže. U slučaju Sjeverne Koreje posebno poslednjih mjeseci treba dodati da su se trudili da objedine dvije velike tehnologije, nuklearno naoružavanje i raketnu tehnologiju. Taj korak važi kao veoma kompleksan i za to su potrebni redovni testovi.

Toliko o uobičajenoj logici zastrašivanja. A šta je sa „drugom logikom" sjevernokorejskog nuklearnog programa?

Drugu logiku moramo razumjeti jer ona krije odgovor na pitanje zašto Sjeverne Koreja stalno čini neke korake ka eskalaciji – kao što su ovi testovi raketa. Tu se radi o identitetu i legitimaciji. Logika zastrašivanja slijedi prije svega spoljnopolitički cilj, dok je logika eskalacije važna na unutrašnjepolitičkom planu. Jer, u jednoj totalitarnoj zemlji poput Sjeverne Koreje jedan tako skup i – kada su resursi u pitanju – zahtjevan projekat kao što je nuklearni program ne može da se održi bez postojanja eksterne prijetnje. To znači da režim ovim redovnim testovima šalje svojim građanima poruku da je vojno jak i signal da se odluke ne donose u Vašingtonu nego u Pjongjangu.

Ali okolnosti za popuštanje napetosti izgledaju povoljno. Novi predsjednik Južne Koreje Mon Jae In rekao je da bi pod određenim okolnostima čak bio spreman i na sastanak. I iz SAD ima signala da razgovori bar nisu isključeni. A to je ono što Sjeverna Koreja želi. Čemu onda ove stalne provokacije?

Testiranje raketa i dijalog iz perspektive Sjeverne Koreje ne isključuju jedno drugo. Pjongjang zna da je međunarodna zajednica suočena sa problemom – nema alternativa. Sankcijama nije postignut željeni cilj, vojne akcije nisu realna opcija, ni politički ni vojno, jer je najveći dio nuklearne infrastrukture Sjeverne Koreje smješten pod zemlju. A mi ne znamo gdje su te lokacije. To znači da vojni napad ne bi imao mnogo smisla. Na kraju ostaje nečinjenje, čiji smo svjedoci bili za vrijeme Baraka Obame, ali ni to nije dovelo do cilja da se čekanje na kolaps proda kao nekakva strategija. Dijalog neće moći da se izbjegne – a to znaju i Sjevernokorejci. To znači da za njih raketni ili nuklearni testovi nisu nešto što je dijametralno suprotno dijalogu. Tako je bilo i u prošlosti. Poslije prvog nuklearnog testa 2006. nije prošlo ni mjesec dana i tadašnji razgovori tzv. Šestorke su nastavljeni. To znači da su provokacije u prošlosti uvijek djelovale kao neka vrsta diplomatskog katalizatora koji je dao novi podsticaj diplomatskim inicijativama. No, za Sjevernu Koreju i dalje važi: pod sadašnjim uslovima o njenom nuklearnom programu ne može da se pregovara.

Šta bi moralo da se desi da bi oživjele šanse za novi dijalog?

Potrebna je jaka politička volja međunarodne zajednice da bi se putem dijaloga odmaklo dalje u pitanju sjevernokorejskog nuklearnog programa. Jer, uslovi za to su se tokom poslednje dvije godine bitno promijenili. Sjeverna Koreja sebe vidi kao nuklearnu silu i ona neće da se odrekne tog statusa – osim ako to ne naplati dovoljno debelo. Recimo garancijama da ta zemlja neće biti napadnuta. No, tako nešto je sa aktuelnim predsjednikom SAD Donaldom Trampom nezamislivo. Vidim šansu u predsjedniku Južne Koreje Monu Jae Inu. Kao suosnivač takozvane Sunčeve politike, on zna da dijalog sa Sjevernom Korejom može uspjeti samo ako se odnosi dvije Koreje ne svedu samo na nuklearno pitanje. To znači: ako mu uspije da debatu o nuklearnom oružju odvoji od pitanja o sociokulturnoj ili ekonomskoj saradnji, povjerenje bi moglo da se uspostavlja korak po korak, a to je apsolutno osnov za uspješan dijalog sa Sjevernom Korejom. To bi bila šansa da se ponovo otvore kanali za dijalog koji su već godinama zatvoreni.

*Erik J. Balbah rukovodi istraživačkom grupom „Sjeverna Koreja i međunarodna bezbjednost" na Institutu za studije Koreje Univerziteta u Berlinu.