Kim Jong Un - ratnik koji garantuje veliki broj klikova

„Smrtonosna igra", naslov je ovonedjeljnog izdanja magazina „Špigl". Podnaslov glasi „Donald Tramp i Kim Jong Un rizikuju nuklarni rat". Uz to se vidi crtež na kome američki predsjednik i sjevernokorejski vođa u gaćama koje nalikuju pelenama sjede na bombi.

Gotovo da ne prođe ni dan a da se u novinama ili magazinima za njemačko govorno područje ne spomene Sjeverna Koreja. Čitav spektar naslova poput „Čovjek koji testira nuklearno naoruženje" (Berliner cajtung), „Ravnoteža strahote" (Noje cirher cajtung) ili „Ratna igra Kim Jong Una (Fokus). Zanimanje njemačkih čitalaca za Sjevernu Koreju ne treba dodatno buditi, ono je tu.

Sjeverna Koreja zanimljiva bez obzira o čemu je riječ

Povod za redovno objavljivanje tekstova o Sjevernoj Koreji nisu samo testiranja nuklearnog oružja (kojih je do sada bilo pet), ni druge vojne provokacije, već i druge vijesti. Praktično sve koje dolaze iz međunarodno izolovanog Kimovog carstva, poput otvaranja zabavnog parka ili jahačkog kluba u Pjongjangu. Ali, ima i drugih sasvim drugačijih vijesti. 

U februaru je na aerodromu Kuala Lumpur, u Maleziji otrovan stariji polubrat Kim Jong Juna – Kim Jong Nam. Napadnut je zabranjenim nervnim agensom VX. Pretpostalja se da iza napada stoji Sjeverne Koreja, što Pjongjang odbacuje. U decembru 2013. godine Kim Jong Un je naložio ubistvo svoj ujaka i bivšeg mentora Jang Song Teka – zbog, kako je navedeno, protivdržavnih akcija.

Faktor surovosti

Ni u vezi tog ubistva do danas nije poznato više detalja. I to je ono što je zajedničko mnogim pričama o Sjevernoj Koreji i što ih, može biti, čini još zanimljivijima. Jer kada nedostaju provjerene informacije ima mnogo mjesta za spekulacije. Stručnjak za literaturu i medije Ekhard Pabst taj fenomen naziva - faktor surovosti. „Mislim da totalitarni sistemi bude određenu vrstu fascinacije, jer tamo se sve objašnjava i sve je motivisano istom idejom."

Podijeljene zemlje, dvostruko zanimanje?

Upravo za njemačku publiku je, smatra Pabst, Sjeverna Koreja posebno zanimljiva. To ima veze sa sopstvenom istorijom. „I mi smo imali diktatorsku prošlost, sa kojom se uvijek iznova suočavamo. Na tome radimo i kada posmatramo druge diktature." Slično smatra i Štefan Vajhert, profesor novinarstva iz Hamburga. "Naravno nacionalsocijalizam ne možemo da poistovećujemo sa situacijom u Sjevernoj Koreji. Ali postoji jedna druga paralela. Njemačka je bila podijeljena zemlja, Koreja je još uvijek. DDR je imao prijateljske odnose sa Sjevernom Korejom." Posebno za starije generacije ta zemlja nije tako daleka kao što jeste na geografskoj karti.

Dodatni razlog za fasciniranost Sjevernom Korejom, prema mišljenju Vajherta, je sama vladarska familija Kim i njeno veličanje. Dok se Kim Jong Il – otac Kim Jong Una – rijetko pojavljivao u javnosti, trenutni diktator to radi svakodnevno. „Kim Jong Un nastupa u maniru Jutjub zvijezde i uživa u tome kada ga ljudi slave."

Znatiželjan pogled na najgoru noćnu moru

Uz sve to, predsjednik SAD od početka godine je Donald Tramp, čija se politika prema Sjevernoj Koreji znatno razlikuje od politike bivših američkih predsjednika. Prema mišljenju Štefana Vajherta i to ima važnu ulogu: faktor nesigurnosti i strah od eskalacije sukoba utiču na pojačano zanimanje njemačke publike za dešavanja u Sjevernoj Koreji.

Mediji pod neprestanom kontrolom

Većina izvještaja o Sjevernoj Koreji se piše iz kancelarija u Južnoj Koreji, Kini, Japanu, SAD ili Evropi. Rad stranih novinara se strogo kontroliše, svaki korak moraju prethodno da odobre državne službe. Čak i kada dobiju vizu i stignu na lice mjesta, novinari se nikada ne kreću slobodno, već uvijek pored sebe imaju sjevernokorejskog „pratioca". Takođe, u zemlji jedva da ima stranih novinara koji trajno  borave u zemlji. Samo dvije zapadne novinske agencije imaju kancelarije u Pjongjangu: AP (Asociated Press) i AFP (Agence France Press).

Višegodišnja dopisnica agencije AP iz Pjongjanga, Žan H. Li, smatra da je veliko zanimanje javnosti za sjevernokorejske teme jednostavno za objasniti. „Sjeverna Koreja je i dalje tajnovita zemlja i uostalom jedino preostalo ostrvo Hladnog rata. Zato su ljudi fascinirani sa njom. Sjevernokorejci to znaju i igraju na kartu takvog imidža." I novinare tradicionalno privlači ta mješavina, posebno u vremenima veće napetosti. Tako je magazin Špigl još u februaru 2005. godine imao naslov „Ludak sa bombom". U tekstu se radilo o Kim Jong Ilu, ocu Kim Jong Una. Naslov je međutim i dalje aktuelan.