Depresija se ne smije zanemarivati

Deutsche Welle: Gospodine Kölch, podaci Njemačke zaklade za pomoć pri depresiji govore da tri do deset posto svih mladih između 12 i 17 godina boluje od depresije. Šta nam to govori? Postoji li tendencija rasta?

Michael Kölch: Ne postoje konkretni dokazi da je depresija u porastu. Depresije se danas bolje primjećuju i posmatraju, te postoji kvalitetnije pružanje pomoći. Dalje se definitivno može reći da trenutno postoji povećana pažnja i senzibilnost kada je riječ o ovoj problematici. U konačnici, to je dovelo do pozitivnog slijeda, te se češće i izjašnjava o psihičkim problemima.

O depresiji kod odraslih se mnogo češće govori. Šta su uzroci za to da djeca i mladi obole od depresije?

Uzroci depresije su veoma različiti i individualni. Klasični okidači su tzv. "životni događaji": preseljenje, rastava roditelja, gubitak ili bolest jednog roditelja, te mobing. Kao posebni teški "životni događaji" se vide iskustva zanemarivanja, zlostavljanja ili zloupotrebe. Do simptoma depresije dalje mogu dovesti i stalni pretjerani ili preniski zahtjevi ili trajna svađa u vezama.

Može li primjerice veliko korištenje medija od strane mladi imati utjecaja i dovesti do rizika depresije?

Čisto klinički vidimo da su neki depresivni pacijenti samo na kompjuteru ili smartphonu i time se socijalno ograničavaju. To može dovesti do manjka koncentracije i do poremećaja dnevno/noćnog ritma. I naravno, na internetu postoje direktni rizici kao što su cybermobbing koji mogu biti uzroci depresivnih smetnji.

U pojedinim slučajevima intenzivno korištenje medija može tako doprinijeti aktiviranju depresije, ali da "zbog novih medija ima više depresije ili oni podstiču depresiju" nije tačno - za to nemamo dokaze i to bi bilo previše. Jer uvijek ovisi o tome kakva je cjelokupna socijalna povezanost i direktno okruženje pojedinca. Ako je korištenje medija jedini socijalni kontakt i jedina zanimacija onda to pod određenim okolnostima može biti problematično. No ako dijete primjerice ima aktivan krug prijatelja onda unatoč tome može biti zaokupljeno medijima tri sata dnevno. Onda to nije neizostavno faktor rizika, već svakodnevnica za mlade danas: kontakt preko novih medija za njih djelomice ima istu vrijednost kao primjerice ranije telefon ili direktni kontakt.

Zbog toga se neizostavno treba diferencirano promatrati - nije sve loše. 

Kako roditelji mogu prepoznati da im djeca pate od depresije?

Do puberteta je to relativno jednostavno: Ako se tipično ponašanje djeteta promijeni, ako se odjednom socijalno povuče, nema više volje za igru i k tomu djeluje razdražljivo i tužno. U pubertetu to može biti teže, jer brojni simptomi depresije mogu imati sličnosti sa ponašanjem i osjećanjima mladih u pubertetu: oscilacije u raspoloženju, promjene interesa i gubitak interesa - sve to se može u tom obliku pojaviti i u pubertetu. No uvijek kada simptomi duže traju i dolazi do ograničavanja u funkcioniranju treba obratiti pažnju: Mladi žive povučeno, u školi postoji slabija učinkovitost, sama sebi nanose povrede, dolazi do gubitka smisla, te razmišljanja o smrti. Ovo su znaci upozorenja koje treba uzeti za ozbiljno.

Koliko je važno da se depresija prepozna na vrijeme?

Postoje dva principijelna razloga zašto je važno rano prepoznati depresiju i tretirati je. Prvi razlog je: Depresije generalno imaju tendenciju da postanu hronične - što duže traju, to su simptomi teži i tvrdokorniji. Time je i liječenje otežano. Ako se rano intervenira onda se sa manjom i kraćom intervencijom postigne poboljšanje. Drugi razlog je: Depresije imaju veliki utjecaj na psihosocijalni nivo funkcioniranja - to znači na svakodnevni život mladih. S obzirom na to da je vrijeme djetinjstva i mladalaštva posebno bogato događajima i stvarima koje upućuju na budućnost, depresija može imati i utjecaj na odluke o izboru nastavka školavanja i profesije.

Kroz depresiju može nastati čitav splet problema. Primjerice: Dijete zbog traumatičnog događaja dobija depresiju. To može voditi do toga da dobija loše ocjene i zbog toga mora ponavljati razred. Nakon toga nastaje sljedeći faktor rizika: Ono gubi svoje socijalno okruženje na koje je naviknuto, možda svog najboljeg prijatelja. U novom razredu je zbog toga socijalno paraliziran, nalazi teško prijatelje i može postati žrtva mobinga. Riješiti splet problema koji je tako nastao je terapeutski teško. No moguće je - i zbog toga je veoma važno, da upravo u u mladalačkom uzrastu se rano intervenira.

Šta treba učiniti ako primijetim da moje dijete ima depresivne simptome? Kako izgledaju terapijske mogućnosti?

Postoje psihijatri za djecu i mlade i psihoterapeuti, psihoterapeuti za djecu i mlade, kao i ambulante i dnevne klinike. To su partneri za razgovor kod kojih se može dobiti kako fundirana dijagnostika, kao i neophodna terapija.

Ako je riječ o lakšoj depresiji eventualno je dovoljna kratka intervencija kako bi se ponovo povećao nivo funkcioniranja. Možda u formi savjetovanja ili podržavajućeg promatranja. Radi li se nasuprot tome o teškoj depresiji zbog koje više nije moguće pohađanje škole, već su pokidani brojni socijalni konteksti ili postoje suicidalne misli onda se razmatra evetualno liječenje potpuno ili djelomice stacionarno. Ono može biti podržano medikamentoznom terapijom: antidepresivi mogu pomoći da psihoterapija može bolje djelovati. Naravno medikamneti kod mladih pacijenata se koriste samo kod veoma tvrdokornih i kod srednje do teško despresivnih slučajeva.     

Depresivni odrasli u Njemačkoj mogu čekati veoma dugo na psihoterapijski tretman ili boravak na klinici. Kako to izgleda kod djece i mladih - postoji li dugo vrijeme čekanja? I ima li dovoljno ustanova?

Zapravo postoji dovoljno ustanova. To je nažalost pitanje pravednosti kada je riječ o zbrinjavanju. Postoje gradovi sa više kapaciteta za zbrinjavanje. A postoje i regioni na selima u kojima ponekad u krugo i do 60 kilometara ne možete naći psihijatra ili psihiterapeuta za djecu i mlade.

I naravno da - postoje i djeca i mladi koji moraju čekati na tretman. I to je regionalno veoma različito i ovisi od toga koliko su veliki kapaciteti i koliko je jaka navala. Tako čekanje u nekom mjestu može trajati tri sedmice, na drugom do dva mjeseca. No uvijek postoje dodatne službe za hitno djelovanje na klinikama i u ambulantama koje se mogu kontaktirati u ozbiljnim slučajevima. 

U međuvremenu postoje brojne ponude na internetu koje se bave depresijom. To se kreće od platformi na kojima se može razmijeniti iskustvo do mjera online terapije. Koliko efektivne mogu biti te platforme, upravo kada je riječ o mladima?

Upravo je istraživanje "E-terapije" velika tema. Ovdje će se u budućnosti još razviti neke mogućnosti i šanse. Ti generalni programi prevencije poput platformi za razmjenu iskustava mogu biti dobra mjesta prvog kontakta kada je riječ o prvoj pomoći. I to upravo kod mladih koji su mnogo na internetu. Veliko pitanje ovdje je sljedeće: Kako opremiti takve platforme da one nakon toga budu i djelotvorne? One moraju biti prilagođene mladom društvu kako bi se na vrijeme moglo inervenirati u slučaju depresije.

Može li se izliječena depresije ponovo pojaviti u odraslom dobu?

Depresije generalno - tretirane ili netretirane - imaju veliku tendenciju da se kasnije opet pojave. Procjenjuje se da do 60 posto onih koji su u mladalačkom dobu imali depresivnu epizodu, još jednom u dobi od 30 godina pretrpe još jednu fazu. Stoga je također važno mladim pacijentima reći: ako se ponovo pojave simptomi onda odmah potraži pomoć. I uopće ne dozvoliti da dođe do teške faze.

Ako se depresija rano prepozna - kakve su šanse za izlječenje?

Depresije u mladalačkom dobu mogu biti bolje tretirane nego teške depresije u odraslom dobu. Postoje studije koje pokazuju da se 60-70 posto depresija u mladalačkom dobu nakon 12 sedmica intervencije su zaista poboljšane. To važi i za teške depresije. I to je važan terapeutski optimizam koji se pacijentima mora prenijeti.

Michael Kölch je profesor na brandenurškoj Visokoj medicinskoj školi za psihijatriju za djecu i mlade i šef Klinike za psihijatriju i psihoterapiju za djecu i mlade Ruppiner.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android