Brod na Miljacki

Nemoj me to pitat. Da imam gdje drugo, sutra bi dao otkaz. Ove nalaze što vadim, to samo reda radi radim, to mi je sve od stresa. Šta na poslu radim, samo persene pijem. Četvoro nas u kancelariji, malo-malo neko s Fejsbuka pročita kako po nama pljuju. Ne zna Evropa cijela šta će s izbjeglicama, a nas četiri treba to da riješimo. Pita me doktor, ovaj što sam mu nosio stolicu na analizu, gdje radim. Ja odgovorim, a već znam kud će to otić. Kaže, pa znali ste prije dvije godine da će i ovamo talas doć. Zakon spojenih posuda. I niste ništa spremili. Ljudi vam u parku u centru grada spavaju. Pola pod šatorima, pola napolju. A gdje će, mislim se ja. Neće na Poljinama.

Ko da je meni drago što su parkove zauzeli.

Nosim ti ja te epruvete na analizu, u kesi, sve me boli, noć na šolji presjedio, a laboratorija tačno iza parka s izbjeglicama. Kad vrag namjesti. Idem, jedva na nogama stojim, a oni gledaju, mjerkaju mene, mjerkaju onu kesu... Sve mi se vrti po glavi ono što novine pišu, kako su napali onog jadnika, oteli mu novčanik. Pa i ako je pola istina, previše je. A čuje se iz onih šatora, boga pitaj kad se to zadnji put okupalo. I zainat tu došli. Samo nam rastjeruju turiste. Ko vele, ako je nama rat, što bi vama bio mir.

Ne možeš ko čovjek na žičaru, na Trebević kafu popit, moraš se kroz njihove šatore probijat. Svaki drugi na telefonu. S kim priča? Samo mi nemoj reć s familijom. S dilerima, s mafijom, ugovara kako će se u Hrvatsku i dalje prebacit. Ja kad sam izbjeglica u našem ratu bio, nisam u Legolandu spavo, da se turisti sapliću o mene, nego na brodu, u kabini. I sad sam ja kriv što nema broda na Miljacki?

Gledam ih, svi mladi, zdravi, preplanuli, a ja ublijedio ko ona kesa s epruvetama. I kontam, šta ću ako skoče da mi je otmu. Ne znaju oni šta je u kesi. Misle sendviči, pita, kifle. Donose im ljudi tako da jedu, penzioneri, hrane ih ko golubove. Zamisli, otmu mi kesu, izvade, a unutra govno. Eksplodiro bi Fejsbuk. Ispalo bi ko da sam namjerno to uradio.

Ministarstvo pomaže izbjeglice epruvetama. A u epruvetama... Skandal! Al dobro to, nego što sam ja cijelu noć punio te epruvete. Samouk. Niko ti ne objasni kako se to radi. Nego se dovijaj kako znaš i umiješ. Ni na jutjubu nema ništa o tome. Možda ima na engleskom, ali kako se to piše, tejking čear for analajz?

I ništa, probijem ti se ja nekako do laboratorije, primi me doktor, ja njemu kesu, on gleda u nju, gleda u mene, gleda u nju, gleda u mene, kaže, šta ste ovo donijeli.

Kažem ja stolicu na analizu. Kaže on to vidim, ali zašto četiri epruvete. Kažem ja pa zato što su mi dali četri. Kaže on jeste, al po jednu svaki dan zaredom.

I kad ću se ja sad stić bavit izbjeglicama, haj pošteno reci?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android