1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Borba protiv Fake News- Šta donosi provjera ?

David Ehl
10. januar 2019

Novinari su već nekoliko godina sve aktivniji u borbi protiv lažnih vijesti, kako na internetu tako i van mreže. Koliko je ta borba uspješna? I na šta može uticati provjera činjenica?

https://p.dw.com/p/3BEdJ
Großbritannien Brexit-Bus
Foto: picture-alliance/empics/S. Rousseau

Bila je to najveća laž kojom je Boris Džonson podgrijavao atmosferu prije referenduma o Brexitu 2016, odnosno izlasku Velike Britanije iz Evropske unije. Laž koja se mogla prepoznati s kilometra. Debelim bijelim slovima bilo je ispisano na crvenom autobusu: "Mi svake sedmice Evropskoj uniji šaljemo 350 miliona funti" (naslovna fotografija) . Britanski novinari su brzo reagovali i objavili da se zapravo radi samo o 110 miliona funti. Ali, uprkos tome u jednoj anketi je 47 odsto ispitanih građana smatralo da je veća brojka tačna, dok je 39 odsto građana bilo sigurno da je to pogrešno. Tako da je laž doprla mnogo dalje nego ispravljena verzija i doprinijela sudbonosnom rezultatu glasanja, kada se Velika Britanija pripremala za izlazak iz Evropske unije.

Kada je samo pola godine kasnije Donald Tramp izabran za američkog predsjednika, svi su u ustima imali pojam "Fake News". Društvene mreže su bile preplavljene tobožnjim informacijama o umiješanosti njegove rivalke Hilari Klinton u dječju pornografiju. Kasnije je važilo za sigurno da su trolovi i botovi sa društvenih mreža bili kupljeni od strane Rusije. Tada su mnogi počeli da shvataju koliko bi dezinformacije u našem informacionom dobu mogle biti opasne po demokratiju. U jednoj studiji Univerziteta u Majncu je 74 odsto ispitanih kazalo kako su lažne vijesti istinska opasnost za društvo u cjelini. S druge strane je lagano počelo da raste povjerenje u etablirane medije. Kako bi se ubuduće u internetu odvojilo žito do kukolja, odnosno lažne vijesti od činjenica, mnoge redakcije su uvele format "provjere činjenica".

Tramp tokom izborne kampanje u Misisipiju
Tramp tokom izborne kampanje u MisisipijuFoto: picture-alliance/ZUMA Press

Šta radi onaj koji provjerava činjenice?

"Za mene je provjera u stvari jedino sredstvo protiv lažnih vijesti", kazao je novinar ARD Patrik Genzing u razgovoru za DW. "Do sada nisam pronašao nikakvu alternativu." Genzing je odgovoran za ARD-ov projekat "Faktenfinder" (pronalazač činjenica) koji je započeo u aprilu 2017, dakle pola godine uoči saveznih izbora u Njemačkoj, jer se strahovalo da bi moglo doći do kontrolisanog uticaja na formiranje mišljenja kao što se to dogodilo u vrijeme izbora Trampa za predsjednika. Tada su četiri urednika radila na pronalaženju činjenica, a od novembra 2017. Genzing je sam "na barikadama" i sam koordinira projekat. 

Kada je počeo da se bavi ovim poslom Grenzing se nije suočavao samo sa lažnim objavama poput one o dječjoj pornografiji u koju je navodno upletena Klinton, već se često suočavao i sa izjavama osoba koje obavljaju javne funkcije. "Imali smo jedan slučaj prije Božića, kada je predsjednik Savezne unije poslodavaca (BDA) objavio brojke o izbjeglicama koje već imaju posao", kaže Genzing. Naime, Ingo Kramer je tada izjavio kako od milion izbjeglica koje su primljene u Njemačku 2015. godine, njih 400.000 već ima posao. Ovaj broj je i samom Genzingu bio sumnjiv, ali istovremeno i interesantan, tako da je provjerio činjenice. "Brojke su bile ispravne, ali sam bez obzira na to pisao o tome, jer je Krameru istovremeno predbacivano s druge strane da priča bajke."

No, posao onoga koji provjerava činjenice ne prestaje onog trenutka kada je broj provjeren. Dvije godine otkako je počeo da vodi ovaj projekat Genzing rezimira: "Utvrdili smo koliko su statistike nepotpune, koliko je nedjelotvorna ova fabrika brojki kojom se pokušava premjeriti život." Statistike su često samo pola istine, jer su vam uvijek potrebni eksperti da protumače brojeve. "Ovo ponekad slijepo vjerovanje u brojke je pogrešno." Na primjer kada pokušavate da brojkama iz policijske kriminalističke statistike vodite političke debate. "To nikako ne funkcioniše", kaže Genzing. Umjesto toga bi trebalo da se periodično objavljuje izvještaj o bezbjednosti.

Do koga dopiru provjerene činjenice?

Osnovni izazov onih koji se bave provjerom činjenica je da dopru do onih koji vjeruju u raširene laži. "Pojedini ljudi grade sopstvene javnosti na društvenim mrežama i time izbacuju klasične medije", kaže Aleksander Zengerlaub za DW. On je saradnik Fondacije za novu odgovornost u odjelu - "Dezinformacije u digitalnoj javnosti". Pri tom je upitno, kaže Zengerlaub, da li provjerene činjenice uopšte dopru do određenih krugova. "Onaj ko na Tviteru prati Beatriks fon Štorh (političarka Alternative za Njemačku) , taj neće sigurno istog trena krenuti da provjerava da li je to što je ona tvitovala bilo i ispravno", kaže Zengerlaub.

Radio drama "Rat svjetova" je 1938. uzbunila mnoštvo ljudi
Radio drama "Rat svjetova" je 1938. uzbunila mnoštvo ljudi

Sličnog je mišljenja i Patrink Genzing koji kaže da "do onih koji ne žele da nam vjeruju nećemo ni doprijeti". Broj onih koji pročitaju provjerene činjenice se kreće između nekoliko hiljada i nekoliko stotina hiljada. No, iako je razlika u broju onih koji pročitaju lažne vijesti i onih do kojih dopru provjerene činjenice ogromna, Genzinger je uvjeren u smisao svog rada. "Poenta je u tome da ljudi odmah prepoznaju mustru po kojoj sve funkcioniše. Jer, princip po kojem funkcioniše širenje lažnih vijesti je veoma sličan."

Granice "Faktenchecker"-a

Aleksander Zengerlaub smatra da je veoma važno posredovati ove medijske kompetencije. Na kraju se jedna paradigma fundamentalno promijenila. "Ranije se prvo redigovalo pa onda objavljivalo, a danas se na društvenim mrežama prvo nešto objavi pa onda možda neko uzme da provjeri, da li je to što se objavilo istina." Od trenutka od kada svako jednostavnim metodama može da objavi nešto na mreži, novinarstvo je izgubilo monopol.

To posebno važi za Fake News, kojima se žele izazvati negativne emocije, koje se na društvenim mrežama češće dijele i češće pokazuju, objašnjava Zengerlaub. "To odgovara kvazi logici platforme, jer vijest da nešto nije bilo tako kako se prethodno tvrdilo ima mnogo manju vrijednost kao vijest." Osim toga tu je i nedostižna viralna snaga lažne vijesti zbog toga što je novinar primoran da provjeri validnost informacije, zbog čega se stvara vremenska distanca.

Aleksander Zengerlaub upozorava da se zbog lažnih vijesti ne izgubi iz vida preostali način izvještavanja. "Jer, naravno da novinarstvo ne znači da se čitav dan izvještava samo o nečemu što se uopšte nije dogodilo. Onda ne bismo imali mjesta za preostale teme." Zbog toga bi samo društvo dugoročno moralo da bude spremno za digitalnu javnost i senzibilizirano za opasnost od lažnih vijesti na društvenim mrežama."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android