Srbija: Fake News i izbjeglice
21. novembar 2018
Većina građana Srbije s kojima smo razgovarali izražava empatiju prema ljudima koji su prošli dalek i težak put kroz mnoge države. „Rat je zlo, svaki rat. Ogroman broj žrtava je strašna stvar. Ali uvijek mi je najtužnije kad vidim obične ljude koji bježe od tog zla. Tu sam ubrajao i ljude iz naših bivših republika devedesetih, tu ubrajam i ljude iz Iraka, Pakistana, Sirije, Avganistana. Niko neće da pređe tolike kilometre, osim ako ne bježi od nečega stvarno strašnog. Meni je to veoma tužno“, kaže nam Vranjanac Aleksandar Đorđević.
S druge strane, jedan ugostitelj iz Niša, prilično se dvoumio kada je na vratima svog prenoćišta zatekao migrante. „Ne bih ih primio da nisam dobio garancije da su ovdje legalno. Ne bih, jer znam ljude koji su na samom početku krize bili hapšeni jer su ih prevozili, što je bio njihov posao. Jeste da je to bilo prije nekoliko godina kada se nije znalo ko je tu legalno, a ko nije, ali ja ni sada to ne znam. Kao pravno lice, ja jedino mogu da im tražim pasoš i ličnu kartu, i ništa više. To je sve što ja znam o njima", objašnjava on svoju bojazan prema izbjeglicama.
Gomila lažnih vijesti
Bojazan zbog prethodnog iskustva i zbog nedostatka dovoljno informacija možda može i imati opravdanja, ali načini širenja strahova prema migrantima ipak nisu toliko benigni. Iako malobrojni, oni koji šire lažne vijesti na društvenim mrežama prilično su glasni, posebno ako te vijesti dođu i do pojedinih medija koji ne provjeravaju informacije.
„Najčešće se pojavljuju na društvenim mrežama i to u kombinaciji sa ispadima ksenofobije", objašnjava za DW portparolka Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije Svjetlana Palić. „Bilo je vijesti da je u Kragujevcu potpisan sporazum između opštine i donatora kojim će migrantima biti obezbijeđena stambena rješenja, što je potpuna neistina, jer je riječ o interno raseljenim licima sa Kosova. Zatim, da je Srbija potpisnica Dablinskog sporazuma, što ne može biti, jer nije članica EU. Takođe, vijest da migranti donose tzv. 'ratničku drogu' za Bliskog istoka, za šta opet ne postoji nijedan zabilježen slučaj."
„Trudim se da ne razmišljam o tome"
„Slučaj za koji smo i mi reagovali jeste da je grupa migranata napala devojčicu od 17 godina u centru Beograda, tu vijest je i MUP demantovao. Takve 'vijesti' mogu da nanesu veliku štetu jer šire netoleranciju prema migrantima, a kod lokalnog stanovništva izazivaju osjećanje ugroženosti ili ogorčenosti, što opet može da dovede i do tragičnih posljedica“, kaže Svjetlana Palić.
Da je vijest o napadu na djevojčicu lažna prenijeli su svi mediji u Srbiji, a MUP je najavio saslušanje onih koji šire dezinformacije. Za to vrijeme, migranti koji žive po centrima, nemaju zamjerki na to kako ih ljudi u Srbiji doživljavaju i tretiraju. Srbiju ocjenjuju kao najbezbjedniju zemlju kroz koju su prošli od Turske preko Grčke ili Bugarske do Evrope, i većina njih o građanima Srbije misli samo lijepo.
Kako se Araš (34) iz Irana osjeća kad čuje lažnu vijest da je grupa momaka poput njega napala djevojčicu? „Trudim se da ne razmišljam o tome, trudim se da se distanciram od takvih vijesti i takvih stvari. Zapravo, trudim se da se distanciram od svih vijesti. Ono što ja vidim je da su ljudi u Srbiji dobri i nikad se ovdje nisam osjećao nebezbjedno. Ipak, vidim da su tužni. Vjerovatno je to od godina i godina ratova na ovim prostorima“, zaključuje Araš koji u Centru za migrante u Vranju boravi sam.
Cilj – radikalizacija domaćeg stanovništva
„Na žalost, to je danas trend u Evropi, ali i globalno" smatra Vladimir Petronijević, izvršni direktor Grupe 484, organizacije koja se izbjeglicama bavi još od 1995. godine. „Migracije su postale fenomen 21. vijeka, pomjeraju se čitave nacije. Globalizacija je dovela do produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih, uz razarajuće sukobe koje ljude po pravilu pokreću ka bezbjednijim i mirnijim prostorima. Takva kretanja izazivaju strahove i u zemljama prijema, predrasude i različite reakcije. Strah i predrasude imanentne su ljudskoj prirodi i sa njima je lako manipulisati, a to ekstremni desničari danas koriste kako bi ostvarili značajan prodor u političkom sistemu razvijenijih zemalja Zapada. Takođe, različiti mediji tu igraju veoma važnu ulogu."
Istovremeno, Petronijević ocjenjuje da takve vijesti nisu usmjerene ka migrantima, već ka stanovništvu primajućih zajednica. „Suština je radikalizacija domaćeg stanovništva kao osnova za realizaciju drugih aspekata političkih programa, kao što je ugrožavanje vladavine prava, erozija institucija, prije svega sudova, ali i medija, nezavisnih tijela. Samo pogledajte istočnu Evropu. Ta kriza se koristi za razaranje institucija koje su nastale kao rezultat demokratskog razvoja poslije pada komunizma."
„Srbija nema izrazito negativan stav prema migrantima i izbjeglicama. Naprotiv, mislim da se naše društvo pokazalo zrelijim i odgovornijim prema tim ugroženim grupama u odnosu na društva mnogih drugih zemalja. Ali, kao i svuda, i u Srbiji postoje strahovi i predrasude, kao i oni koji žele da njima manipulišu, odnosno da ih stvaraju i podgrijevaju“, kaže Petronijević iz Grupe 484.
Kontakt sprečava predrasude
Istraživanje Grupe 484 pokazalo je da građani Srbije osjećaju nelagodnost prema migrantima koji nisu u zvaničnim centrima, pa u tim situacijama imaju utisak ugrožene bezbjednosti. S druge strane, prema istraživanju Komesarijata za izbjeglice, najveća distanca prema migrantima postoji u sredinama u kojima oni uopšte nisu prisutni, a značajno opada u sredinama gdje žive. U sredinama u kojima se nalaze porodice sa djecom, slika o izbjeglicama znatno je bolja u odnosu na one sredine u kojima su muškarci sami.
Petronijević iz Grupe 484 naglašava da su to očekivani nalazi, ali da je posebno važno da tamo gdje su postojali otpori prilikom upisa djece u škole, sada nema baš nikakvih problema. Dobar primjer za to je Bela Palanka, malo mjesto na jugu Srbije, gdje je 18-oro djece migranata iz obližnjeg centra Divljana krenulo u školu sa lokalnom djecom. Svi problemi sa jezikom i sve poteškoće prestale su u rekordnom roku, a kada je centar u Divljani zatvoren, a te izbjeglice prebačene u druge centre, učiteljica malih Avganistanaca plakala je za svojim đacima, kako kaže, izuzetnim matematičarima.