Beznađe i tuga 30 godina nakon Olimpijade

Posjeta malom Olimpijskom muzeju u Sarajevu je poput putovanja u prošlost. Staklene vitrine su prazne, eksponati prekriveni prašinom. Na ovom muzeju se odista vidi da je star nekoliko desetljeća. "Kriza je, niko nema novca", sliježe ramenima direktor muzeja Edin Numankadić, inače u svom sporednom zanimanju svjetski priznati savremeni umjetnik. "Zemaljski muzej je već dvije godine zatvoren zbog besparice, ali mi normalno radimo", dodaje kao da sam sebi ulijeva hrabrost.

Numankadić, član Olimpijskog komiteta BiH, ustvari može da priča samo o žalosnim stvarima. Odmah na početku rata 1992. VRS je granatama razorila istorijsku zgradu Olimpijskog muzeja. "Eksponati su pravim čudom spašeni. Kada je tri dana kasnije ugašen požar, u pepelu sam pronašao jednu zlatnu medalju."

Zetra na udaru granata

Eksponati su prebačeni u podrum olimpijske dvorane Zetra. Ali i ona se našla pod teškom artiljerijskom vatrom srpskih jedinica koje su se nalazile na brdima oko cjelog Sarajeva. "Pri tome su Olimpijske igre do danas bile jedina pozitivna stvar po kojoj je ovaj region bio poznat u cijelom svijetu", čudi se Numankadić. Pored Zetre su tih ratnih dana kopani grobovi za brojne žrtve.

Olimpijske igre, čija maskota je bio veseli vuk Vučko, bile su odista igre radosti i bez ikakvih komplikacija. Nije bilo ni traga bilo kakvim ograničenjima od strane tadašnjih komunističkih vlasti. Nisu to bile ni "igre dugih putova do borilišta" mada su ona bila raštrkana i 25 kilometara od Sarajeva. Katarina Witt je osvojivši zlatnu medalju postala zvijezda na ledu. Tačno dvadeset godina kasnija ona je bila ta koja je ponovo otvorila dvoranu Zetra, obnovljenu međunarodnim donacijama.

Sarajevo osvojilo i takmičare i posjetioce

Policajci u gradu tada su se na plus 10 stepeni celzijusa znojili u novim skijaškim odijelima. Ipak, na Igmanu i Bjelašnici organizatori su napravili velika skladišta snijega, tako da ga je bilo dovoljno na svim borilištima. Među takmičarima i posjetiocima Sarajevo je bilo posebno omiljeno zbog svoje orijentalne atmosfere, koja je poslije donekle uništena u ratu. Pažnju su privlačile i brojne džamije, orijentalni bazar (Baš-čaršija) i jela u kojima se osjećao uticaj Osmanskog carstva. Pomalo pretjerana "snalažljivost" domaćih trgovaca brzo je "ispeglana" nakon što je postao poznat slučaj kada je američkom glumcu Kirku Douglasu u jednom restoranu naplaćen deset puta veći račun. On je dobio novac nazad, a lokal je zatvoren.

Tradicionalno multikulturni grad, sa svojom mješavinom naroda, običaja i različitih stilova života, osvojio je simpatije cijelog svijeta. Jedan od najvećih zaljubljenika u ovaj grad bio je predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch, koji se nakon rata svim srcem založio za obnovu olimpijskih borilišta.

Ratne rane još nisu zacijelile

Ipak, rat je uništio svaki pozitivni eho Zimske olimpijade. Bob-staza na Trebeviću je uništena granatama. Razmontirano je sve što nije bilo zabetonirano u zemlju. Posjetioci koji žele to da vide moraju do staze da se probijaju kroz gusto rastinje, koje polako guta betonsko korito. Na brdima oko Sarajeva uvijek mora da se pazi na mine. Lijevo i desno od puteva koji vode ka olimpijskim planinama stoje uništene kuće.

Državna firma ZOI 84, zadužena za marketinšku prodaju svega što ima veze sa Olimpijadom, čiji zadatak je bio i obnova sportskih objekata, otišla je pod stečaj i u milionskim je gubicima. Obnova žičare ka vrhu Trebevića još uvijek je projekat čija realizacija "stoji u zvijezdama", bez obzira što postoji ponuđena donacija od nekoliko miliona eura i što Švajcarska nudi da pokloni gondole. Propadaju i skakaonice.

Doduše, i do 20.000 skijaša nađe se preko vikenda na stazama planina oko Sarajeva. Ali skijaški liftovi i prateći objekti su još uvijek u žalosnom stanju.

Autori: Thomas Brey/dpa/Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose