Besplatan gradski prevoz – „utopija“

Magazin Politiko je prenio da je dospio u posjed pisma Briselu u kojem njemačka vlada najavljuje da će u pet njemačkih gradova vjerovatno testirati besplatan javni gradski prevoz. Ukoliko test pokaže da je ta mjera poboljšala čistoću vazduha u gradovima, ona bi mogla da bude primjenjena u čitavoj Njemačkoj. Cilj mjere je da se smanji broj privatnih vozila koja saobraćaju gradovima. Vlada polazi od toga da bi tako mogla biti smanjena emisija azotnog oksida.

Ovo je samo jedna mjera u „paketu" koji predviđa i „poreske mjere u cilju obnavljanja voznog parka", „dodatne finansijske podsticaje za kupovinu električnih automobila", kao i „prepravke na motorima koji prekomjerno zagađuju vazduh, ukoliko su tehnički moguće". Ako ništa od toga ne bude pomoglo, vlada je spremna da uvede i „djelotvorna ograničenja saobraćanja na određenim putevima", odnosno – zabrane vožnje. Evropska komisija će sredinom marta odlučiti da li će Njemačku (i neke druge države) tužiti Međunarodnom sudu pravde zbog nepoštovanja odredbi o graničnim vrijednostima štetnih gasova.

Ovaj koncept je za komentatora lista Velt „košmar": „Nikada više kupovina karte u posljednjoj sekundi. Ni mjesečne karte. Nikada više strah kada ljudi odlučnih pogleda uđu i kažu: karte na pregled, molim! Jer, vožnja gradskim tramvajima i autobusima bi, prema planovima vlade, uskoro mogla da bude besplatna […] i to bi bio – pravi košmar. Ova razmišljanja pokazuju tri stvari: prvo, očigledno je da je to bilo vrlo davno kada su se članovi vlade, kojima je pala na pamet ova kafanska ideja, posljednji put vozili tramvajem."

„Jer, onaj ko koristi sredstva javnog gradskog prevoza, zna da je on u vrijeme odlaska na posao i povratka sa posla beznadežno preopterećen. Kada bi gradski prevoz bio besplatan, došlo bi do navale na tramvaje i autobuse, jer cilj i jeste da se ne koriste automobili. A kako bi desetine hiljada ljudi bili transportovani na radno mjesto? Najbolje bi bilo da članovi vlade sami iskuse kako izgleda vožnja berlinskom linijom U6 jednog radnog dana u 7:30."

„Spoznaja bi bila sljedeća: potrebno je više vozila, više osoblja, vjerovatno bi trebalo otvoriti i nove linije i sagraditi nove perone. Odakle milijarde koje su za to potrebne? Koliko će potrajati dok kapaciteti ne uspiju da obuhvate sve nove putnike? […] Koštalo bi milijarde i trajalo godinama dok se saobraćajni sistemi u gradovima ne bi proširili toliko da mogu da sve to podnesu. A dok se to ne ostvari, Njemačka će izgubiti sve sudske procese zbog povreda odredbi o čistoći vazduha", piše list Velt.

Dnevnik Handelsblat postavlja pitanje: „Ko će to da plati?" i obraća se se njemačkom Ministarstvu finansija. Ono je odgovorilo da „u ovom trenutku ne može da se kaže ništa preciznije o finansiranju – to će zavisiti od konkretnih mjera". „No, izgleda da su i gradovi u kojima bi trebalo da počne eksperiment – Bon, Esen, Herenberg, Manhajm i Rojtlingen, dobrim dijelom iznenađeni. Tako jedna portparolka gradskog prevoza u Esenu nije mogla da nam da nikakve preciznije informacije o tim namjerama, piše Handelsblat.

I socijalistički Nojes dojčland izražava čuđenje: „Šta je sljedeće? Hoće li opunomoćenica vlade za borbu protiv droga Marlene Mortler da zatraži legalizaciju ekstazija nakon što je godinama odbacivala ideju o dekriminalizaciji kanabisa? Jer, uvođenje besplatnog gradskog prevoza ne bi bilo vizionarsko samo iz finansijskih razloga; ono bi radikalno raskrstilo sa principima dosadašnje politike koja odvajkada favorizuje motorizovani individualni saobraćaj u odnosu na druge, održivije forme prevoza. Uvođenje besplatnog gradskog prevoza sa crno-crvenom koalicijom bilo još veća utopija od uvođenja socijalizma."

Priredio Saša Bojić