„Dan bez automobila“
22. septembar 201422. septembar, Evropski „Dan bez automobila“ bit će obilježen i u BiH. Da li će se i bh. vozači tog dana odreći svojih četverotočkaša? Analitičari nisu optimisti jer, kako tvrde, za mnoge u ovoj zemlji automobil je „iluzija boljeg života“.
Prvi „Dan bez automobila“ upriličen je još za vrijeme naftne krize 1970. godine. U evropskim gradovima ova manifestacija postala je popularna tek devedesetih godina prošlog stoljeća. Evropski „Dan bez automobila“ zamišljen je tako da se svakog 22. septembra pojedine gradske četvrti zatvore za automobile. Širom Evrope tako se promovira razvoj biciklizma, pješačenje, uopće kretanje kojim se ne ugrožava okoliš.
Sa promjenjivim uspjehom ova se manifestacija provodi i u bosanskohercegovačkim gradovima gdje automobili nisu samo potreba, nego i svojevrsni statusni simboli. Prema podacima Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba (BIHAMK) 2013. godine u BiH je registrirano ukupno 895.425 motornih vozila. Najviše ih je u velikim gradskim centrima, poput Sarajeva ili Banja Luke, ali ni manji gradovi u ovoj zemlji ne oskudjevaju u četverotočkašima. Naprotiv, toliko ih je da pješaci, poput mnogih u Sarajevu sa kojima smo razgovarali, maštaju o gradskim zonama bez automobila. Većina smatra da mnogi vozači ni 22. septembra na „Dan bez automobila“ neće svoje ljubimce ostaviti u garažama.
Pješaci u Sarajevu ogorčeni na vozače
Pored toga što zagađuju okoliš, automobili, odnosno nesavjesni vozači ugrožavaju i sigurnost, kaže Drago Marčeta iz Sarajeva. On tvrdi da se ne osjeća sigurno ni na pješačkoj stazi. „Sa autom zalutaju i na pješačku stazu. Posebno su ugrožena djeca koja nemaju gdje da se sklone. Parkiraju i na trotoarima pa se ne može proći. Najveći problem su stari automobili koji ispuštaju previše gasova. Sarajevo je tijesan grad za ovoliko vozila. Čini mi se da ima više vozila nego stanovnika. Mnogi nemaju para ni za hljeba, ali voze kola, a takvi će sigurno voziti i 22. septembra“, kaže Marčeta.
I Emilija Bošnjak je ogorčena zbog saobraćajne „nekulture“. „Nema se kuda proći. Evo, tu je obdanište, a oni se parkiraju. I pred ulaz u zgradu parkiraju. Ne daj bože da se zgrada zapali ili da hitna pomoć mora doći. Ne bi imala kuda prići, samo pogledajte“, kaže Emilija Bošnjak pokazujući prostor pretrpan automobilima ispred stambene zgrade u sarajevskom naselju Otoka. „I svi hoće da voze. Sve po jedan čovjek u autu. Ne znam odakle im novac za gorivo. Saobraćaj u Sarajevu je užasan. Evo, ja sjedim ovdje na klupi, izašla malo na zrak, ali više se gušim. Ne može se disati od gasova. I još sijeku drveće koje nam kisik daje. Evo, pogledajte, posjekli su drveće, a postavili ove bandere sa slikama političara“, kaže Emilija Bošnjak.
Više automobila nego zaposlenih?
Prema ekonomskim pokazateljima, BiH je jedna od najsiromašnijih evropskih država. Ova država ima najviše ministara po glavi stanovnika i, prema istraživanju portala Klix.ba, više automobila nego zaposlenih osoba. Iako mnogi bh. građani žive na ivici siromaštva, ne odriču se svojih četverotočkaša. Za neke je posjedovanje automobila „iluzija boljeg života“, a za druge „strast kojoj se ne može odoljeti“.
Envera Feratovića zatekli smo kako sa ljubavlju „glanca“ svoje vozilo ispred kuće. Kaže da je još od djetinjstva maštao o tome da ima sopstveni automobil. „Svako vozilo ima svoju dušu. Potpuno sam se posvetio automobilu i preradio sam ga od limarije do mehanike. Ugradio sam i neke unikatne detalje kako bi bio što ljepši. Zaista razumijem sve one koji većinu vremena provode sa svojim automobilima. Istinita je priča da ima dosta ljudi koji će se odreći i hrane ako treba kako bi nasuli par litara benzina u svoj automobil. Na žalost, saobraćajna kultura nije naročito razvijena u našoj zemlji. Ima dosta nesavjesnih vozača koji ugrožavaju i sebe i druge vozeći pod uticajem alkohola ili droge. Ima i dosta tehnički neispravnih vozila“, kaže Feratović.
Kako se odreći „iluzije boljeg života“?
Komentirajući činjenicu da su mnogi u ovoj zemlji spremni voziti automobil po svaku cijenu, psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić podsjeća da „čovjek nije samo racionalno biće“. „Puno sadržaja, potreba i motiva je u tzv. sferi nesvjesnog. Bosanskohercegovačko društvo je nezrelo, pa i bolesno društvo, u sociološkom i psihološkom smislu. U poremećenom sistemu vrijednosti mnogi građani imaju krive prioritete i ne znaju ekonomisati raspoloživim sredstvima. Automobil je jedna od iluzija savremenog svijeta". "Daje privid moći, značaja i višeg standarda. I, eto paradoksa. Što je standard niži, to je veća potreba za iluzijom. Lakše je 'odvojiti od usta' nego se odreći iluzije. Dok vozimo kola bez obzira na cijenu benzina, lakše podnosimo to što nas politika i vlast vozaju dvadeset godina. Savremeni čovjek je zatočenik nekih simboličkih predmeta, a automobil jeste svjetski simbolički apsurd. BiH nije izuzetak“, kaže Prohić za Deutsche Welle.
U kojoj će se mjeri gradovi u BiH pridružiti akciji „Dan bez automobila“? Sarajevo, Banja Luka i drugi bh. gradovi imaju veliki broj biciklista, ali ne dovoljno i biciklističkih staza. Pješaci se raduju ovoj manifestaciji i priželjkuju rješenja kojima bi se uža gradska jezgra trajno proglasila zonama bez automobila. Sarajevo je 2002. godine potpisalo Povelju o obilježavanju „Dana bez automobila“, a gradski je centar tada bio zatvoren za saobraćaj.