Balkanski „mini Šengen“ bez šanse za uspjeh?
1. oktobar 2019
Inicijativa srpskog predsjednika Aleksandra Vučića o ukidanju trgovinskih barijera između Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije dobija pozitivne kritike ekonomista i privrednika. Međutim, politika i politički analitičari su, za sada, uzdržaniji.
Za razliku od privrednika koji se nadaju da će dublja saradnja dovesti do povećanog privrednog rasta u regionu, za političke analitičare sporne su i motivacija, ali i arhitektura inicijative koju su regionalni mediji već nazvali „mini Šengen“.
„Albanija i Kosovo neće podržati tu inicijativu, a siguran sam da i Makedonija neće prihvatiti parcijalne inicijative“, ocjenjuje za DW Naim Rašiti, direktor Balkanske istraživačke grupe (Balkans Policy Research Group) iz Prištine. „Samo punopravne inicijative koje uključuju sve zemlje mogu dobiti podršku, a ne one koje podrivaju suverenitet nekih od njih“, smatra Rašiti.
Vučić: Tako ćemo biti mnogo više poštovani u Evropi
Predsjednik Srbije „gura“ tu ideju već godinama. Slične ili iste inicijative Vučić predlaže još od 2015. godine, a nešto kasnije mu se u planovima priključio i uskoro bivši komesar EU za proširenje Johanes Han. Prema izjavama koje je davao u Njujorku prošle nedjelje, Vučićeva ideja je da mini-balkanska grupacija nastupa slično Višegradskoj grupi.
„Važno je da zemlje regiona razumiju da imaju koristi od toga, da naši ljudi razumiju da istupamo kao blok, jer ćemo tako biti mnogo više poštovani u Evropi“, rekao je Vučić prošle nedjelje. Zvaničnici Srbije u međuvremenu objašnjavaju da je poenta u tome da se prostor Zapadnog Balkana uredi kao zajedničko tržište i jedinstvena investiciona destinacija, sa harmonizovanim propisima i pojednostavljenim procedurama.
EU podržava takve inicijative
Prema predsjedniku Privredne komore Sjeverne Makedonije Branku Azeskom, „ideju bi trebalo realizovati odmah, u bilo kojem formatu, bilo kad i bilo gdje.“ Azeski je agenciji Tanjug izjavio da EU već godinama podržava takve inicijative, „ali mi ne možemo da ih razumijemo zato što smo nacionalno preosjetljivi“.
„Zato što mislimo da u pozadini takve ideje stoji nekakvo obnavljanje Jugoslavije i zato što na Balkanu ima previše istorije, a veoma malo budućnosti“, rekao je Azeski.
I Petar Gošev, bivši makedonski ministar za finansije i guverner Narodne banke, vidi pozitivne strane prijedloga: „Energetski i transportni sektori su veoma važni. Ubrzavanje protoka robe, smanjenje troškova i uklanjanje prepreka koristilo bi boljem ekonomskom razvoju regiona“, kaže Gošev.
Rašiti: Srbija želi da dominira
Kosovski analitičar Rašiti ne dijeli mišljenje privrednika. On za DW objašnjava da poslije raspada bivše Jugoslavije nijedna vlada u regionu nije htjela da se upliće u regionalne inicijative koje podsjećaju na staru federaciju.
Razlozi zbog kojih Srbija insistira na regionalnoj saradnji su različiti, kaže Rašiti. I svodi ih u tri tačke: „Da bi dominirala na tržištu i u politici, da bi smanjila razlike i političke sporove i da bi izbjegla da rješava neriješene bilateralne sporove, kao i saradnju sa Kosovom."
I dosadašnje regionalne inicijative koje su uspjele da zažive nisu pokazale neke naročite rezultate. Jedino CEFTA može da se izdvoji kao djelimično uspješna, ali ni ona nikada nije kompletno prihvaćena od svih zemalja regiona. Centralno evropski dogovor za slobodnu trgovinu koji je na snazi već više od 30 godina, sada obuhvata Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Kosovo, Moldaviju i Sjevernu Makedoniju.
Na samitu u Trstu 2017, Evropska unija je preko komesara za proširenje Johanesa Hana pokušala da dâ novi podsticaj tom dogovoru nadajući se da će to podstaći trgovinu i ekonomsku integraciju zemalja Zapadnog Balkana i postati osnov za formiranje regionalne ekonomske zone. Do danas od toga nema ništa, a zemlje se i dalje sapliću na političkim problemima. Posljednji takav slučaj je bio Samit EU i Zapadnog Balkana u poljskom Poznanju kada je Srbija odbila inicijativu za međusobno priznavanje diploma.
Suočavanje sa „slonom u sobi“
Može li se očekivati uspjeh regionalnih inicijativa u situaciji kada zemlje regiona imaju neriješene sporove i ne vjeruju jedni drugima?
„Fokus bi trebalo staviti na rješavanje bilateralnih sporova“, smatra kosovski analitičar Rašiti. „Sjeverna Makedonija i Grčka su najbolji primjer za to. Tek kad se riješio bilateralni spor, sve ostale agende su glatko uslijedile. Srbija gura regionalnu saradnju da bi izbjegla ’suočavanje sa slonom u sobi’, a to je rješavanje pitanja Kosova“, kaže Rašiti za DW.
Uzdržanost u Skoplju, kritike iz Tirane
Aleksandar Vučić će svoju ideju predstaviti premijerima Albanije Ediju Rami i Sjeverne Makedonije Zoranu Zaevu 9. i 10. oktobra u Novom Sadu. Slučajno, taj balkanski mini-samit održava se tačno pet mjeseci nakon što je upravo predsjednik Srbije, 9. maja ove godine, a poslije sastanka sa šeficom evropske diplomatije Federikom Mogerini, prokomentarisao ideju „malog Šengena“ između Tirane i Prištine kao „sumanitu priču“.
Vlasti u Sjevernoj Makedoniji za sada su uzdržane. Makedonski vicepremijer zadužen za evropske integracije Bujar Osmani za DW kaže da će Skoplje svoj stav po tim pitanjima graditi u dogovoru sa Vašingtonom i Briselom. „Mi smo na korak do početka pregovora sa EU, a de fakto smo članice NATO, pa bi zato za takve inicijative trebalo konsultovati Vašington i Brisel".
U Albaniji su pojedini političari oštro kritikovali Vučićevu ideju. Bivši poslanik Socijalističke partije premijera Rame i lider političkog pokreta „Rješenje" Kočo Kokedima ocjenjuje da bi inicijativa mogla da ima pogubne posljedice po albansku ekonomiju i poljoprivredu. Zato on traži da je Rama odbije.
„Regionalno, a ne parcijalno rješenje“
Umjesto parcijalnih rješenja koja obuhvataju samo određeni broj zemalja, prištinski analitičar Rašiti predlaže da zemlje regiona dogovore punu povezanost, slobodnu kretnju robe i ljudi, odstranjivanje svih barijera za slobodnu komunikaciju, priznavanje diploma i profesija itd.
„Ali to nije moguće zato što još uvijek postoje ograničenja i kontrolisane granice. A između nekih zemalja, kao što su npr Kosovo i BiH, postoji i vizni režim“, zaključuje Naim Rašiti.