Arapsko bratstvo - samo prazne riječi!
14. septembar 2015Arapski vanredni samit, sastanak solidarnosti prepun suza, kasnije isporuka oružja različitim opozicionima grupama i medijska mašinerija, koja je upravljana prije svega iz Zaljevskog regiona, koja je bila neumorna, sa emocionalnim reportažama i sa uzbuđenim javljanjima uživo u kojima se stavlja na stup srama bijedno stanje u kojem živi sirijski narod pod režimom Bašara al-Asada. I sve to navodno sa ciljem da se podrži sirijski narod i da mu se priskrbi dostojan život. Je li zaista bilo riječ samo o tome?
Sada, kada sirijski narod treba više podrške nego ikada, armija brojne arapske "braće" je suzdržana. Sigurno je sljedeće: Brojevi sirijskih izbjeglica u siromašnim susjednim zemljama poput Jordana (630 000) ili Libana (1,3 miliona) su dramatični i tamošnja spremnost na pružanje pomoći zaslužuje svaku pohvalu. I u nekim drugim arapskim zemljama postoji angažman vrijedan pažnje. Ipak Sirijci sve više u velikom broju bježe u pravcu sjevera, prema Europi. Samo njemačka vlada u 2015. godini računa da će u ovu zemlju doći do 800 000 izbjeglica - većina njih su iz Sirije.
Neobična podrška
To su dramatični brojevi. Oni nameću sljedeće pitanje: Koliko izbjeglica su zapravo primile bogate arapske države? Prema podacima Amnesty Internationala ni jednu jedinu! Ni Katar, ni Ujedinjeni arapski emirati, Saudijska Arabija, Kuvajt, Oman, Bahrein! Je li to "bratstvo" i "solidarnost" u okvirima "umeta" na koji se inače rado zaklinju, zajednice u koju vjeruju svi muslimani širom svijeta? Čisti promašaj! Svi Arapi sa minimumom ljudskosti i solidarnosti mogu se zbog toga samo sramiti. Arapski svijet je zakazao kada je riječ o izbjegličkoj krizi kako politički tako i moralno.
Umjesto sigurnosti, zaštite i perspektiva Saudijska Arabija im navodno nudi financiranje, izgradnje 200 džamija u Njemačkoj. To je u svakom slučaju izvijestio libanski list "Al Diyar" i poziva se na tzv. kuratorij "Duhovni vodič za muslimanske izbjeglice", koji izvještava o spremnosti emira iz Meke da u te svrhe stavi na raspolaganje 200 miliona američkih dolara. To bi bila više nego neobična podrška za ljude koji su u nevolji. Stoga skoro nikoga ne čudi da su određeni njemački političari na to reagirali negodovanjem: poslanik SDP-a u Bundestagu Frotz Felgentreu na twitteru je napisao da je riječ o "zastrašujućoj predodžbi", generalni tajnik CSU-a Andreas Scheuer je saudijsku ponudu nazvao "ciničnom".
Šansa propuštena
Navodi o planiranoj gradnji više od 200 džamija do sada nisu potvrđeni. Da li su tačni ili ne u ovom kontekstu uopće i nije tako važno. Mnogo interesantnije i govore više su reakcije. One pokazuju da njemački političari očito sasvim vjeruju u takvu inicijativu Saudijaca i da su sve drugo samo ne zadovoljni sa nedjelovanjem zaljevskih zemalja u izbjegličkoj krizi. Oni očito koriste i mogućnost da Saudijcima upute nekoliko jasnih riječi.
Ne samo džamije, već i konkretna pomoć i ljudskost su ono što trebaju ljudi koji bježe iz Sirije. I upravo to nalaze najčešće u Njemačkoj. Savezna republika Njemačka zbog toga sasvim smije očekivati da izbjeglice to "otplate" sa priznanjem, zahvalnošću i poštivanjem zakona. Kaži, molim te, "Ne!" svim ponudama koje nisu usmjerene zaista na pomoć. Nisu Saudijska arabija ili druge države - a također ne ni selefije ni druge druge grupe sa margina - te koje muslimanskim izbjeglicama ovdje trebaju ponuditi domovinu u vjeri. To je zadatak priznatih njemačkih udruženja u Njemačkoj. Ponašanje njihove bogate arapske "braće" je pogrešno. Sa tim se mi ovdje u Njemačkoj ne možemo i ne smijemo porediti upravo iz humanitarnih razloga. Za nas ovdje važi samo njemački Ustav.