Volinjski pokolj opterećuje odnose Poljske i Ukrajine

Bilo je to veliko iznenađenje kada su se poljski predsjednik Andrzej Duda i njegov ukrajinski kolega Volodimir Zelenski prošle nedjelje (9.7.) bez ikakve najave zajedno pojavili u katedrali u gradu Luzku na sjeverozapadu Ukrajine. Sudjelovali su na ekumenskom bogoslužju u čast žrtava Volinjskog masakra prije 80 godina. Radi se o zločinu nad poljskim civilima koji su tijekom Drugog svjetskog rata počinili ukrajinski nacionalisti. 

"Zajedno odajemo počast nedužnim žrtvama Volinja! Sjećanje nas ujedinjuje! Zajedno smo jači“, napisao je Duda na Twitteru. A Zelenskog se u priopćenju za medije citira sljedećim riječima: "S Andrzejom smo se prisjetili svih žrtava Volinja. Znamo cijeniti svaki pojedini život, prisjećamo se povijesti i zajedno branimo slobodu."

Dva predsjednika su položili svijeće ispred oltara, te su se zagrlili. No, nije se dogodilo ono što su očekivali na poljskoj strani. Nije bilo ukrajinske isprike za masakr.

Razumijevanje i kritike

"Očekivali smo više, ali ukrajinska strana nije spremna na snažniju gestu", kazao je Marcin Przydacz, šef Odjela za vanjsku politiku u Uredu poljskog predsjednika u ponedjeljak (10.07.2023.) TV-postaji TVN. Nazočnost ukrajinskog predsjednika na ekumenskom bogoslužju je „korak u pravom smjeru", dodao je. Prije pet godina, kada se obilježavala 75. obljetnica masakra, Duda je bio sam na komemoraciji za žrtve u Ukrajini.

Poljski mediji su na zajedničku gestu dvojice državnika reagirali s pomiješanim osjećajima. "Bogoslužje u Luzku je ispravan znak. Ali pred nama je dug put", komentirao je Jerzy Haszczynski u listu Rzeczpospolita. Ovaj novinar je prigovorio da se počinitelje, naime „ukrajinske nacionaliste“, nije nazvalo pravim imenom. Još je jasnija kritika na internetskom portalu onet.pl, koji piše kako riječi Zelenskog o „svim nedužnim žrtvama“ sugeriraju „simetriju krivnje“, napisao je bivši diplomat Witold Jurasz. A to je po njegovom mišljenju falsificiranje povijesti. "Činjenica da ukrajinski predsjednik nije bio u stanju da u usta stavi riječ isprike, je dokaz političkog i moralnog Dudinog poraza", smatra komentator ovog portala. 

Što se dogodilo u Volinju?

Luzk je ključni grad regije Volinje, koju su svojatale obje nacije. Nakon Prvog svjetskog rata je to područje pripalo Poljskoj. Ukrajinska manjina se žalila na diskriminaciju te je posegnula i za terorističkim sredstvima u bobi protiv poljskog državnog aparata. Nakon što je Njemačka napala Poljsku 1939., Volinje se našlo pod sovjetskom kontrolom, a dvije godine kasnije ga je zauzela Hitlerova Njemačka.

Kada je Njemačka nakon vojnog poraza kod Staljingrada počela slabiti, nacionalistička partizanska skupina UPA (Ukrajinska pobunjenička armija) je 1942. odlučila da Poljake protjera iz te regije. Uz pomoć etničkog čišćenja, UPA je htjela stvoriti povoljne „pretpostavke” za etabliranje ukrajinske nacionalne države nakon rata.

Prvi napadi na sela u kojima su većinski živjeli Poljaci dogodili su se u veljači 1943. Vrhunac masakra se dogodio 11. srpnja 1943. Na taj dan, koji je u povijest ušao kao „krvava nedjelja“, napadnuto je 99 naselja. Partizani iz skupine UPA su mobilizirali i ukrajinske civile, koji su svoje poljske susjede ubijali i uz pomoć kosa, vila za gnoj i sjekira, te palili njihova imanja. Bilo je i onih Ukrajinaca koji su, usprkos životnoj opasnosti kojoj su se izlagali, spašavali svoje poljske susjede.

Kasnije su se borbe proširile i na područja zapadnije od Volinja. Na istočnu Galiciju i Bieszczady na jugoistoku Poljske. Sve do kraja rata 1945., po navodima poljskih povjesničara je ubijeno oko 100.000 Poljaka. I do pola milijuna ljudi je pobjeglo ili je protjerano. U osvetničkim akcijama poljskih partizana je stradalo između 10.000-15.000 Ukrajinaca.

Suočavanje s prošlošću

U doba komunizma je ova tema bila tabu. Tek nakon kraja Hladnog rata se počelo mučno suočavanje s prošlošću, no, za sada bez većih uspjeha. 

Nakon ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače 2022., Poljska je postala jedan od najvažnijih saveznika svojih istočnih susjeda. Varšava je isporučivala oružje, prihvatila nekoliko milijuna ukrajinskih ratnih izbjeglica. Više od milijun Ukrajinaca još uvijek se nalazi u Poljskoj. Suočavanje s teškim povijesnim naslijeđem je odgođeno za neka druga vremena.

No, polako raste pritisak poljske javnosti na vladu u Varšavi i na predsjednika Dudu. Sve više publicista i političara zahtijeva od Dude da iskoristi svoj utjecaj na Zelenskog kako bi ukrajinsku stranu ohrabrio na gestu kojom bi se Kijev ispričao za masakr. 

Mnoštvo kontroverzi

Lista kontroverzi je duga. Udruženja žrtava, ali ne samo ona, žale se na blokadu ekshumacije posmrtnih ostataka poljskih žrtava od strane ukrajinskih vlasti. Ukrajina odbacuje korištenje pojma „genocid" za ono što se dogodilo tijekom Volinjskog masakra. A kao opravdanje za taj stav se navodi da genocid može počiniti samo neka država, te dodaje da su u Volinju zločine počinile partizanske jedinice.

Ukrajinci osim toga podsjećaju na antiukrajinske akcije poljskog državnog aparata nakon kraja rata. S obzirom na to da poljske sigurnosne službe nisu uspjele obuzdati djelovanje UPA-e na jugu Poljske, 1947. godine su svi Ukrajinci iz te regije bili prisilno preseljeni u druge dijelove zemlje. A njihove kuće i crkve su sravnjene sa zemljom.

Predmet spora u bilateralnim odnosima i dalje i Stepan Bandera, šef radikalnog krila Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), koja je bila zadužena za politički nadzor nad djelovanjem UPA-e. U Poljskoj je Bandera oličenje zla, a u Ukrajini ga se poštuje kao junaka u borbi protiv komunista, odnosno Crvene armije.

No, ima i optimističnih glasova. Jedan od njih je i državni tajnik u Uredu poljskog predsjednika – to je Andrzej Dera, jedan od najbližih Dudinih suradnika. On je uvjeren da budućnost donosi napredak. Nakon susreta u Luzku on je tijekom diskusije na TV-postaji TVN rekao: "U 60-im godinama smo se uspjeli pomiriti s Nijemcima. Uspjet ćemo i u pomirbi s Ukrajincima."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu