75 godina Povelje UN-a: Ideali na ispitu izdržljivosti
26. juni 2020
Bio je to kontroverzan govor. Jedno direktno okretanje od međunarodne zajednice naroda. "Budućnost ne pripada globalistima, već patriotima", rekao je Donald Trump u Ujedinjenim nacijama krajem septembra prošle godine. Mudri lideri vlada stavljaju dobrobit vlastite države i "vlastitog naroda na prvo mjesto". Prijedlozi za međunarodne projekte za osiguranje mira? O tome američki predsjednik u sali sjedišta UN-a u New Yorku nije rekao ni riječi. Umjesto toga, on je predstavio svoje mišljenje, promovirajući napredak koji se dogodio tokom njegovog predsjedničkog mandata u Sjedinjenim Američkim Državama. Bile su to poruke vlastitom biračkom tijelu.
Prvo SAD, a onda UN
Neušminkana primjena njegove America-first politike još jednom je očitovala: Trumpovi prioriteti sa idealima UN-a su sve drugo samo ne skladni. Jedan od njegovih tweetova najavio je to u decembru 2016. Neposredno prije nego što je preuzeo dužnost, on je iznio uvredu na račun Ujedinjenih nacija, karakterizirajući ih kao klub „u kome se ljudi okupljaju, razgovaraju i uživaju". Samo godinu dana kasnije buknuo je spor oko preseljenja američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem, koji je Generalna skupština UN-a osudila u jednoj rezoluciji.
Dosadašnji rezultat ovog poremećenog odnosa: Sjedinjene Američke Države istupile su iz globalnog klimatskog sporazuma, otkazale su sudjelovanje u Migracijskom paktu UN-a, smanjile svoj financijski doprinos mirovnoj misiji i istupile iz UNESCO-a, kao i iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Nedavno je Trump iznio uvrede i na račun Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), karakterizirajući je kao nesposobnu. U pozadini kriznog upravljanja tokom korona krize, on je u maju SZO optužio da odbija reforme i da je kineska marioneta. Tramp prijeti da će prekinuti saradnju sa SZO.
Ustav sa univerzalnim značenjem
Pri tome je međunarodna saradnja bila temeljni cilj Ujedinjenih nacija. Radilo se o prevladavanju nacionalnih egoizama u korist svjetskog mira. Preduslov za to trebao je biti ugovor od univerzalnog značaja - Povelja UN-a. Kada su predstavnici 50 zemalja potpisali Ugovor o osnivanju UN-a u San Francisku, 26. juna 1945., oni su bili pod dojmom dva svjetska rata.
U prvoj i najvažnijoj ustavnoj preambuli se stoga kaže: „Mi, narodi Ujedinjenih nacija - čvrsto smo odlučni zaštititi buduće generacije od ratovanja, koje je čovječanstvu dva puta tokom našeg života donijelo neizrecivu patnju (...)."
Kao dalji ciljevi navedeni su poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda bez obzira na "rasu, spol, jezik ili religiju". Povelja opisuje zadatke i nadležnosti Ujedinjenih nacija. Pobjedničke sile u Drugom svjetskom ratu, SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez, pregovarale su o prvim konceptualnim temeljima ustava, a kasnije su njima priključene Kina i Francuska. Pet država osiguralo je stalno sjedište u najmoćnijem tijelu UN-a, Vijeću sigurnosti. Povelja je stupila na snagu 24. oktobra 1945.; UN je počeo s radom. Stari san čovječanstva o globalnom miru konačno bi trebao postati stvarnost.
Zastarjele strukture u Vijeću sigurnosti
No, put do toga je trnovit. Uvijek iznova pljušte kritike na račun efikasnosti ove svjetske organizacije. Ili nastojanja pojedinih država da ovu organizaciju instrumentaliziraju za sopstvene potrebe. Međutim, plaćanje udjela u hronično napeti budžet UN-a skoro da se neskriveno koristi kao sredstvo za vršenje pritiska. Trumpovi destruktivni manevri u vidu demonskog unilateralizma niukom slučaju nisu jedini ispit izdržljivosti za ovu zajednicu naroda. Za neke probleme je ona sama kriva.
„Trump nije proveo mnogo toga što je zapravo trebao uraditi. U to spada konstruktivno sudjelovanje u radu Vijeća sigurnosti. Ali za to nije samo kriv Trump, već je razlog zastarjeli sistem Vijeća sigurnosti", rekao je u razgovoru za DW bivši njemački ambasador pri UN-u Gunter Pleuger (2002. do 2006.). Po njemu, najmoćnije tijelo UN-a više ne predstavlja današnji svijet, nego onaj iz 1945. godine.
Struktura, ističe on, omogućava da pet svjetskih sila s pravom veta - Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska - mogu spriječiti bilo kakvu odluku jednim jedinim NE. "A one to čak i ne moraju obrazložiti", kaže Pleuger. To se može, kako pojašnjava, promijeniti samo ako Generalna skupština UN-a dvotrećinskom većinom odluči da se veto može staviti van snage. Ali tih pet stalnih članica je još tokom usvajanja Povelje UN-a steklo pravo veta, u salučaju da njihova prava budu ugrožena.Dosadašnji pokušaje reformi one su zaustavile.
Masakr uprkos plavim šljemovima i mirovnim misijama
Pleuger po tom pitanju smatra da je posebno sada nužno djelovati. U vremenima kada se, kako ističe, sukobi u Evropi, Aziji, Južnoj Americi i na Bliskom Istoku umnožavaju, "to prirodno vodi ka tome da se UN nemoćno postavlja češće nego što je to potrebno i poželjno." Posebno Indija, Brazil, Japan i Njemačka već odavno zahtijevaju reforme.
Pored uklještenih struktura, tu su, kako naglašava, i izvještaji o seksualnim napadima od strane humanitaraca UN-a i plavih šljemova. Ili to da zemlje „u kojima se uopće ne poštuju ljudska prava ne samo da su primljene u Vijeće za ljudska prava, već povremeno i predsjedavaju njime", primjećuje bivši njemački ambasador pri UN-u.
Prije svega, reputacija organizacije koja danas broji 193 zemlje članice narušena je neuspjesima tokom prethodnih mirovnih misija. Otkako su plavi šljemovi napustili Ruandu 1994. godine, umjesto da spriječe genocid nad Tutsima, kao i kada su vojnici UN-a dopustili masakriranje civila u Srebrenici u Bosni i Hercegovini 1995. godine, međunarodna javnost je znatno kritičnija prema operacijama Ujedinjeni nacija.
Moć globalnog poretka u globaliziranom svijetu
Ipak, međunarodna zajednica država i dalje slovi za neophodnu regulatornu snagu u sve globaliziranijem svijetu. Teško da se neka veća kriza može riješiti bez saradnje brojnih specijaliziranih organizacija UN-a. "Bilo da je to organizacija za pomoć djeci, izbjeglicama i mnoge druge specifične organizacije od njih 156. Uvijek je potrebno nekoliko desetina njih da bi se riješio neki vojni sukob i dovelo do mira", kaže Pleuger
Ujedinjene nacije su postigle važne ciljeve iz svog osnivačkog ugovora. Tako je 10. decembra 1948. Povelja dopunjena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima. Po prvi put su sve države usvojile temeljna ljudska prava koja podjednako važe za sve ljude. Iako ova deklaracija nije obvezujuća za države članice, to je prekretnica u historiji poštivanja ljudskih prava.
"Od napretka razvoja prava žena, preko prava djece, pa do prava osoba sa invaliditetom, doneseno je mnoštvo sporazuma koji su postigli izuzetan napredak u unapređenju ljudskih prava širom svijeta", objašnjava bivši njemački ambasador pri UN-u Hanns Heinrich Schumacher (2001/2002) u razgovoru za DW. "Ne treba zaboraviti izvanrednu ulogu Ujedinjenih nacija i njihovih specijaliziranih organizacija u razvoju uspostave humanitarne pomoći."
Poticaj za ponovno ujedinjenje Njemačke
Još jedna prekretnica u radu ove organizacije bilo je dekoloniziranje. Od 1940-ih do 2002, UN je pomogao da se 120 kolonija osamostali. Prema Schumacherovom nasljedniku Pleugeru, to je bilo moguće jer je "upotreba sile za održavanje kolonijalne vladavine decenijama diskreditirana".
Održiva osuda nelegitimnog nasilja rezultirala je i "da u novije vrijeme sovjetski šef države Gorbačov i drugi nisu pribjegavali nasilju kada su nemiri u centralnoj Evropi i Njemačkoj postajali sve veći i kada su se nazirale revolucionarne promjene".
Bivši visoki diplomata smatra da je time "također potaknuto mirno ujedinjenje Njemačke". U tom pogledu simbolički karakter ima činjenica da Njemačka kao nestalna članica preuzima predsjedavanje Vijećem sigurnosti u julu. To će se dogoditi samo nekoliko dana nakon 75. godišnjice potpisivanja Povelje UN-a.