40 godina od aneksije Golanske visoravni

Prije četiri desetljeća, 14. decembra 1981., tadašnji izraelski premijer Menachem Begin iznenađujuće je sazvao vladu kako bi donio zakon o primjeni izraelskog zakona nad okupiranom Golanskom visoravni, što je značilo faktičku aneksiju. Begin je to, između ostalog, opravdao "ekstremnim stavom" sirijske vlade prema Izraelu.

Istog dana, zakon je usvojen u Knesetu, izraelskom parlamentu, sa 63 glasa za i 21 protiv. S izraelskog stajališta, Golanska visoravan, koju je Izrael osvojio od Sirije u Šestodnevnom ratu 1967., postala je dio izraelske države.

Reakcije su uslijedile odmah: većina zemalja odbila je priznati aneksiju Izraela. Tadašnji američki predsjednik Ronaldom Reaganom je izrazilo "duboku zabrinutost i protivljenje tom potezu", a kasnije je suspendirao i sporazum o vojnoj suradnji s Izraelom. Ujedinjeni narodi su donijeli Rezoluciju 497 u kojoj se navodi da je "odluka Izraela da provede svoje zakone, nadležnost i administraciju na okupiranoj sirijskoj Golanskoj visoravni ništavna i nevažeća i nema međunarodno pravni učinak".

Važan strateški položaj

Izraelski premijer je, međutim, bio sasvim uvjeren u svoj potez: "Begin je, s ideološke točke gledišta, vjerovao u ono što zovemo 'Veliki Izrael'", kaže Dan Orbach, vojni povjesničar na Hebrejskom sveučilištu. On tu misli na ideju da sva područja "povijesne Palestine" trebaju pripasti Izraelu. "Pritom su neka područja bila važnija od drugih, a Golanska visoravan bila je važna iz strateških i sigurnosnih razloga."

S visokog platoa Golanske visoravni pogled seže na Galilejsko more u sjevernom Izraelu, Libanon i daleko u Siriju. Sirijski glavni grad Damask nije daleko. Zimi je planina Hermon, koja je često prekrivena snijegom, dom jedinog skijališta u Izraelu. Zauzeta Golanska visoravan s Galilejskim morem smatra se važnim vodnim resursom.

Ali prije svega je vojni strateški položaj ono što to područje čini toliko važnim. Vidljivi tragovi prošlosti o tome svjedoče i danas: još uvijek žuti natpisi koji upozoravaju na minska polja vise na mnogim ogradama, a zahrđali tenkovi, stari sirijski vojni punktovi i oronule kuće podsjetnik su na ratne sukobe Izraela i Sirije.

Izrael je zauzeo i okupirao to područje od Sirije u takozvanom Šestodnevnom ratu 1967. Većina Sirijaca je morala pobjeći ili su protjerani. Ostalo je samo nekoliko sela u kojima i danas žive arapski Druzi.

1973. pokušaj sirijskih trupa da ponovno zauzmu to područje nije uspio. Jom Kipurski rat, poznat kao 4. izraelsko-arapski rat, završio je 1974. sporazumom o prekidu vatre između Sirije i Izraela i stacioniranjem jedne misije plavih kaciga UN-a na Golanu. Do danas je nekoliko pokušaja pregovaranja o mirovnom sporazumu između dviju zemalja propalo.

Sigurnosna dimenzija ponovno se aktualizirala početkom građanskog rata u Siriji 2011. godine. "Osim povijesnih i emocionalnih razloga, važnost [Golana] je da je to tampon zona. Vidimo da još uvijek vlada kaos u Siriji i vidimo prisutnost Irana i Hezbollaha", kaže Eyal Zisser, povjesničar i sirijski stručnjak sa Sveučilišta u Tel Avivu. "Područje je barijera između Izraela i onoga što se događa u Siriji. Sa strateškog stajališta, bolje je za Izrael sjediti na visinama nego dolje u dolini."

Izrael želi spriječiti Iran i libanonski Hezbollah, koji podržavaju režim u Damasku, da formiraju front protiv Izraela u susjednoj zemlji i tamo naprave svoje čvrsto uporište. Izraelska avijacija je posljednjih godina izvela brojne, iako službeno uglavnom nepotvrđene, napade na konvoje oružja i vojne položaje u Siriji posljednjih godina.

Američko priznanje putem tweeta

Arik Golandsky preselio se s obitelji iz Tel Aviva na Golan 2008. godine. Za to nije bilo političkih motiva, naprosto je htio da mu djeca odrastaju na selu. "Mislim da ako danas pitate ljude o zakonu [iz 1981.], malo će ga se tko sjetiti - osim starije generacije koja tu živi i koja se za to borila. Ali za mene je isto sasvim jasno da Golan pripada Izraelu", kaže Golandsky, koji se ovdje osjeća vrlo sigurno unatoč ratu u susjednoj zemlji. "Ali danas se svi sjećamo 2019. godine, kada je Donald Trump rekao da je Golan službeno dio Izraela i da ga SAD priznaje."

U martu 2019., neposredno pred izraelske parlamentarne izbore, jedan tweet odaslat u podne promijenio je desetljeća američke vanjske politike: tadašnji američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će SAD od sada priznati suverenitet Izraela nad Golanskom visoravni.

Aktualna američka administracija predsjednika Joea Bidena do sada nije poništila odluku, ali ostavlja dojam kao da je to pitanje još otvoreno. U intervjuu za CNN u februaru je američki državni tajnik Antony Blinken rekao da je kontrola Golana još uvijek od "ogromne važnosti" za sigurnost Izraela u trenutnoj situaciji. Ako se situacija u Siriji promijeni, to će se ponovo preispitati, ali od toga smo trenutno "jako daleko", naglssio je Blinken.

Izrael ne misli otići s Golana

U oktobru je izraelski premijer Naftali Bennett podsjetio na odluku svog prethodnika: “Prije četrdeset godina izraelska vlada Menachema Begina donijela je nevjerojatno hrabru i važnu odluku: primijeniti izraelski zakon na Golansku visoravan”, rekao je Bennett. On je najavio da se u sljedećih nekoliko godina broj žitelja namjerava barem udvostručiti, te da će u tu svrhu biti izgrađena dva nova naselja. Za decembar je najavljeno održavanje sjednice Vlade na Golanu.

Danas je Golan još uvijek rijetko naseljen, tamo živi oko 50.000 stanovnika, od čega su više od polovice židovski doseljenici. Uz njih su tu i arapski Druzi, od kojih se mnogi još uvijek osjećaju povezanima sa Sirijom i tamo imaju obitelji. Samo dio je prihvatio izraelsko državljanstvo.

To da se Izrael neće povlačiti s Golanske visoravni je za premijera Bennetta sasvim jasno, bez obzira na međunarodni pogled na Siriju:  "Čak i u situaciji - a to bi se moglo dogoditi - u kojoj svijet ide u drugom smjeru u odnosu na Siriju, ili na Assadov režim, to nema utjecaja na Golansku visoravan. Golanska visoravan je Izrael, točka."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu