Srbija – zemlja iz koje mladi žele da odu

Predstavnici većine institucija i organizacija hrvatske zajednice u Vojvodini pozdravili su ulazak Hrvatske u Evropsku uniju i iskazali uverenje da će to osnažiti međunarodni uticaj Hrvatske, što može biti od značaja kada je u pitanju rešavanje problema s kojima se Hrvati suočavaju u ostvarivanju svojih prava u Srbiji. Nejasno je, međutim, hoće li Hrvati iz Vojvodine to shvatiti kao novu priliku za iseljavanje, oovoga puta po principu „trbuhom za kruhom“. Odnosno, hoće li naročito oni mlađi građani koji imaju hrvatski pasoš, ulazak Hrvatske u EU shvatiti kao zeleno svetlo za odlazak iz Srbije.

„Kao prvo, ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju povećaće se osećaj sigurnosti Hrvata u Srbiji. Činjenica je da jedan broj Hrvata u Srbiji ima i hrvatsko državljanstvo. Naravno, mladi i obrazovani Hrvati verovatno će odlaziti“, kaže za DW Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Mato Groznica iz Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji, koji je i zamenik pokrajinskog sekretara za nacionalne manjine, pak za DW kaže da ne veruje da će biti značajnijeg odliva Hrvata iz Vojvodine. „Oni koji su imali tu ambiciju, oni su to već davno uradili. Ekonomska kriza nije samo u Srbiji, ona vlada i u Hrvatskoj, a ni u Evropskoj uniji nije lako pronaći posao, osim možda nekih informatičkih i specijalizovanih zanimanja“, smatra Groznica.

Oni koji su hteli – već su otišli

Josip Stantić, novinar iz Subotice, kaže da veliki broj Hrvata u Vojvodini ima hrvatski pasoš, ali se slaže s Groznicom u oceni da su oni koji su želeli da odu – već i otišli iz Vojvodine i Srbije. „Ne verujem da će se sada nešto radikalno promeniti. U kontaktu s ljudima nisam primetio da postoji neka veća želja da se odlazi“, navodi Stantić.

On se slaže sa Žigmanovim u oceni da je, ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, hrvatska manjina u Srbiji dobila na samopouzdanju, jer je i rejting Hrvatske u međunarodnoj zajednici porastao, a samim tim i mogućnost da zaštiti svoju manjinu u Srbiji. „Predstavnici hrvatske zajednice računaju s tim da će Hrvatska biti u novoj poziciji kao članica EU i da će slediti korake koje su u zaštiti prava svojih manjina povlačile Rumunija, Bugarska i Mađarska, odnosno da će se ozbiljnije prići rešavanju otvorenih pitanja koja tište hrvatsku manjinu, a kakvih nije malo u Srbiji. Dakle, ovdašnji Hrvati sigurno neće zloupotrebljavati novu poziciju Hrvatske i neće svako malo alarmirati matičnu državu, ali svakako očekuju da problemi budu efikasnije rešavani“, smatra Josip Stantić.

Ana iz Novog Sada poreklom je iz Srema i za DW kaže da i te kako razmišlja o odlasku iz Srbije, nevezano za činjenicu da ima hrvatski pasoš. „Ali, sama činjenica da imam hrvatski pasoš je ohrabrujuća i opuštajuća“, navodi ona. Natalija iz Subotice, pored srpskog, ima i mađarsko i hrvatsko državljanstvo, ali ne misli da se zbog toga odseli iz Vojvodine. „Nemam u planu da se zbog toga odselim. Jedina mogućnost koju rado koristim s mađarskim i hrvatskim pasošima jesu putovanja. A odseliću se odavde jedino u slučaju nemira u Srbiji“, kaže ona.

„Čim završim fakultet, odlazim“

S druge strane, Dušan iz Novog Sada, koji je na trećoj godini studija u Novom Sadu a rođeni je Vukovarac, za DW kaže da je odlazak iz Srbije njegov glavni plan za budućnost, odnosno kada završi fakultet. „I do sada sam, doduše, razmišljao o tome ali nemam kako. Nisam mogao da nađem nikakvu dobru priliku. Ali kad završim fakultet, veoma ozbiljno ću razmišljati o tome, to su planovi“, kaže Dušan.

Dušanova želja, međutim, nije ništa neobično za mlade u Srbiji, imali oni ili ne hrvatski pasoš. U poslednje dve godine primetan je trend da nemali broj mladih u Vojvodini intenzivno uči mađarski jezik, ne bi li, iako nisu etnički Mađari, dobili mađarsko državljanstvo i time sebi otvorili perspektivu za lakše dobijanje posla u EU i za legalniji i duži boravak na Zapadu.

I različita istraživanja među mladima pokazuju slične rezultate, kada je o perspektivama reč. Odnosno, više od polovine želi da ode iz Srbije u inostranstvo. Doduše, jedan deo njih bi se, nakon iskustva u dijaspori, rado vratio kući. Naravno, ukoliko bi se situacija u Srbiji konačno popravila, odnosno ne bi li se konačno počeli vrednovati rad i talenat, a ne stranačka pripadnost. Jer, kako kažu: sve se zemlje na ovom svetu mogu podeliti na one iz kojih se želi otići i na one u koje se želi otići. Srbija je i dalje, nažalost, u prvoj grupi.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad
Odgovorni urednik: Ivan Đerković