Rokenrol borci za identitet

Kultura gradišćanskih Hrvata neraskidivo je vezana uz tamburicu: instrument bez koga nema nijedne zabave ili plesa među Hrvatima u toj austrijskoj pokrajini. Ipak, malo je onih van Austrije, a pogotovo u Hrvatskoj, koji znaju da gradišćanski Hrvati već više od 40 godina sviraju odličan rok – i to na gradišćansko-hrvatskom jeziku!

„Sve je počelo nakon one studentske 1968. godine“, priča za DW Joško Vlašić, jedan od začetnika gradišćansko-hrvatske rok-muzike, u Austriji poznate još i kao Krowodnrock. Vlašić, inače dugogodišnji nastavnik nemačkog i ruskog jezika u gimnaziji u Gornjoj Pulji (Oberpullendorfu) u Gradišću, austrijskoj javnosti poznat je kao frontmen legendarne grupe „Bruji“, ali i kao dugogodišnji poslanik Stranke zelenih u Pokrajinskom saboru Gradišća. Malo ko bolje poznaje kulturu i politički položaj te manjine koje se pre 500 godina nastanila uz današnju austrijsko-mađarsku granicu. Od nekadašnjih oko 100.000 naseljenih Hrvata, danas ih je u Gradišću ostalo oko 30.000. U proteklim vekovima tu zajednicu obeležile su migracije i asimilacije.

„U mojim školskim danima bilo je sramota reći da si Hrvat, sramota je bilo da se govori hrvatskim jezikom“, kaže Vlašić. On se seća i vremena provedenih u gimnaziji u Željeznom (Eisenstadt) u kojemu su on i još nekoliko školskih drugova gradišćanskih Hrvata bili vređani zbog svoga porekla. „Često smo zbog toga znali i da se potučemo“, priča Vlašić uz osmeh. Utisci iz gimnazijskih dana presudno su, međutim, uticali na Vlašića da se svesno pozabavi i prigrli svoj gradišćansko-hrvatski mentalitet. Tako se, iz prkosa prema diskriminaciji, rodila i ljubav prema muzici.

Uzor: „Bijelo dugme"

„Moje ozbiljnije bavljenje muzikom počelo je u gimnazijskim danima, uz tamburicu. Kasnije je došla 1968. godina i studentski protesti. Drugi su počeli da se bune protiv autoriteta, a mi protiv diskriminacije“, seća se taj muzičar koji je kao gitarista počeo da svira u grupi „The Brew“ iz Velikog Borištofa. U početku su skidali pesma na engleskom jeziku – Bitlse i Stonse – ali već 1970-ih godina nastaju prve numere i na gradišćansko-hrvatskom jeziku. „Naš uzor tada bio je sarajevski bend ’Bijelo dugme’. Kada smo prvi put čuli njihovu muziku, shvatili smo da bi takav pravac mogao odlično da se kombinuje s gradišćansko-hrvatskim jezikom“.

Sedamdesetih godina tekstovi grupe „The Brew“ poprimaju jače političke konotacije, da bi krajem te decenije i početkom osamdesetih numerama „Rozmarija raste“ (1977), „Gemma Krowodn schaun“ (Idemo da gledamo Hrvate, 1980), i „Nema problema“ (1983) bile stvorene pesme i ploče koje je gradišćansko-hrvatska zajednica – naročito mladi – počela da prihvata kao nezvanične himne, odnosno kao muzički izraz protesta protiv nepovoljnog položaja gradišćansko-hrvatske zajednice u Austriji. Naime, iako se Austrija 1955. obavezala da će štititi prava manjina na svojoj teritoriji, morale su da prođu decenije pre nego što će hrvatska manjina u Gradišću, kao i slovenačka u Koruškoj, da dobiju dvojezične table u naseljenim mestima.

Položaj hrvatske manjine u Gradišću ni danas nije zadovoljavajući: „U Gradišću postoji samo jedna gimnazija koja u kojoj se celokupna nastava održava na hrvatskom jeziku, a trebalo bi da ih bude bar tri“, kaže Vlašić. On lično se tokom desetogodišnjeg rada kao poslanik u Gradišćanskom saboru dosledno kolegama poslanicima obraćao na hrvatskom jeziku: „Uz proteste desničarskog FPÖ“, s osmehom dodaje muzičar i istovremeno konstatuje da austrijska savezna i pokrajinska politika više vode računa o sopstvenim, a manje o interesima gradišćansko-hrvatske zajednice.

U Hrvatskoj nepoznati

Nakon velikih uspeha s LP-jem „Gemma Krowodn schaun“, bend „The Brew“ menja ime u „Bruji“, koristeći kao osnovu gradišćansko-hrvatski glagol „brujati“. Nakon skoro pedeset godina na sceni i četrdeset godina promovisanja hrvatskog roka, grupa „Bruji“ ne razmišlja o povlačenju sa bine. Ipak, 1990-ih nije bilo tako: „Sredinom devedesetih smo skoro prestali da pevamo, da bi se deset godina kasnije ponovo vratili na scenu“, ističe Vlašić. Danas, nakon pet albuma i dva singla, on najavljuje novi projekat. Prošle nedelje grupa je imala zapažen nastup na Croatisadi – godišnjem festivalu gradišćansko-hrvatske muzike koji je ove godine održan u Velikom Borištofu, selu s jakim hrvatskim identitetom u srednjem Gradišću u kojem je i krenula priča s Brujima i hrvatskim rokom.

Iako danas mnogim mladim gradišćanskim Hrvatima očuvanje hrvatskog jezika predstavlja problem, posebno zbog nedostatka viših škola, kao i medija na njihovom maternjem jeziku, kultura i običaji gradišćansko-hrvatske zajednice deluju življe nego ikada: „U celom Gradišću postoje tamburaški orkestri koje izvode pesme na hrvatskom jeziku, a da taj jezik uopšte više ne govore“, kaže Vlašić i dodaje da kriza hrvatskog identiteta i stid zbog sopstvenog porekla koji su obeležili godine njegovog detinjstva i odrastanja, danas među mladim Hrvatima u Gradišću gotovo i da ne postoje.

Izgrađivanju svesti o sopstvenom identitetu gradišćanskih Hrvata svakako da je doprinela kultura generalno, a naročito muzika. Tako je danas pored „Bruja“ aktivno još nekoliko muzičkih grupa koje sviraju hrvatski rok, a posebno su popularni „Coffeeshock Company“ i „Turbokrowodn“. Iako je tzv. „Krowodnrock“ u Gradišću i Austriji već poprimio kultni status, u Hrvatskoj za njega niko i ne zna. „U Hrvatskoj smo gostovali jednom davno, još za vreme Jugoslavije. Nakon toga smo bili u Neumu 1998, ali danas nas u Hrvatsku niko ne zove.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android