Početak obračuna sa 'slatkim' osamdesetim

Prema presudi Visokog zemaljskog suda u Mihenu dvojica pripadnika jugoslovenskih i hrvatskih tajnih službi kraj života bi mogli dočekati u zatvoru. I to zbog suučesništva u ubistvu Stjepana Đurekovića, disidenta i bivšeg menadžera naftne kompanije Ina, u Nemačkoj 1983. godine. Slučaj je to koji daje uvid u razmere korupcije nekadašnje Jugoslavije, ali i beskrupuloznost tadašnjih političkih moćnika koji se nisu libili ubijati ni na teritoriji drugih država.

Peratović: Presuda rasvetljuje Ininu prošlost

Za istraživačkog novinara Željka Peratovića, koji je detaljno pratio ovaj slučaj, najvažniji deo presude govori o tome da je zločin počinio sistem. No dodaje, presuda je važna i za rasvetljavanje afera vezanih za Inu u kojoj su tada radili potomci jugoslovenskih moćnika. Peratović za DW podseća da se u vreme ubistva vodila istraga o malverzacijama u toj naftnoj kompaniji. Naime, ubijeni Đureković je zbog informacija s kojima je raspolagao, bio opasan za Vanju Špiljka, takođe zaposlenog u Ini. Reč je o sinu Mike Špiljka, kandidata za predsednika Jugoslavije.

„Vanja Špiljak je uz pomoć Miše Broza, sina Josipa Broza Tita, prikazao manjak nafte, a kako bi se odobrio interventni i ilegalni uvoz koji se obavljao preko tvrtke Geneks, a na čemu su ostvarivali provizije.“ O tome je, kaže, pokrenuta istraga, a počela su i hapšenja.

„Kasnije je u opstrukciji istrage koju je sam pogurao sučestvovao i bivši ministar unutrašnjih poslova SR Hrvatske Pavle Gaži“, kaže Peratović. Gaži je, podsetimo, na sudu tvrdio da je hrvatsko rukovodstvo zaustavilo istragu smatrajući je napadom centralista iz Beograda na Hrvatsku.

Peratović napominje da su učesnici te korupcijske afere i s njima blisko povezani ljudi i danas akteri hrvatskog političkog i ekonomskog života. „Znamo da je bivši premijer Zlatko Mateša u to vreme bio važan član Inine partijske organizacije. On je opet zet bivšeg premijera Franje Gregurića koji se stalno pominje kao maher privatizacije. Iako svi na sudu tvrde da se je sudilo samo Perkoviću i Mustaču zbog ubistva, nije se moglo to ubistvo dogoditi bez savršenog mehanizma koji je postojao i u drugom slučajevima. To je političko ubistvo i odbrana to nije uspela drugačije prikazati. Čak i da ga je naredio Beograd, nije se moglo dogoditi bez dvojice osuđenih.“

Danas će, objašnjava Peratović, takozvani desni političari tvrditi da je reč o presudi Komunističkoj partiji Jugoslavije čiji je naslednik Socijaldemokratska partija Hrvatske. „Levi će, poput Zorana Milanovića, biti šokirani činjenicom da su to bili ljudi od poverenja Tuđmana u kojeg se kune Hrvatska demokratska zajednica. Naravno, biće političkih prepucavanja i spinova koji nisu presudni. Milanović se pravi blesav. Da je samo čitao novine, znao bi ko su ti ljudi. Uostalom, poznavao je Perkovićeva sina Sašu.“

Naš sagovornik misli da bi ova presuda mogla pozitivno uticati na otvaranje tajnih arhiva. Za vreme Kukuriku vlasti, ko-tužioci su, kaže uspeli doći do nekih ključnih dokumenata. „Treba insistirati da svako ko ima interesa ili rodbinsku povezanost s nekim ko je bio žrtva sistema, da taj može dobiti uvid u arhive kao i u Nemačkoj. Lustracija, s obzirom na to koliko je vremena prošlo, ne bi imala smisla. Ne bi donela velikog napretka, već bi uznemirila društvo“, zaključuje Peratović.

Marijan: Arhivi su uništeni

Istoričar Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za istoriju za DW kaže da presuda predstavlja početak uvida u stvarni karakter socijalističke Hrvatske i Jugoslavije. „Ovo je jedan drugačiji uvod u osamdesete godine za koje niz ljudi u Hrvatskoj, nažalost, misli da su bile divne i krasne. Ovo je korak da napokon počnemo utvrđivati istinu u čemu su Hrvati živeli od 1945. do 1990. godine. Kako ćemo proći u tome, vreme će pokazati.“

Na pitanje o arhivima i njihovom otvaranju prema građanstvu, Marijan kaže da se „tu niko neće usrećiti“, jer je ogroman deo uništen. „Nikad nećemo moći da rekonstruišemo kakve su bile te službe. Bivši njihovi delatnici su se dobro pobrinuli za to“, misli Marijan i podseća da je prošle godine Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatskom državnom arhivu predala materijal koji je nasledila. „To je nekih sto dužnih metara akata. Verujte mi, to nastane u dve godine njihovog rada, a ne u više od pedeset. To što su predali su ostaci, neću reći trice i kučine. Rekonstrukcija se neće moći obaviti bez Beograda.

Na pitanje da li je danas jasnije zašto je vlada Zorana Milanovića u slučaju Perković pokušala da zaobiđe evropski nalog za hapšenje Marijan odgovara da bi bilo najlakše reći da su bivše strukture u SDP-u još jake.

„Iako će iz SDP-a reći da je 70 000 komunista prešlo u HDZ i to je istina, ali među njima nije bio ni jedan visoki funkcioner. Arhivi su ostali kod SDP-a. SDP sebi dopušta da određuje kome će dopustiti uvid u arhivu Centralnog komiteta, iako je prema Ustavu SHK bio ustavna kategorija. No te strukture su jake i u drugim strankama. Stiče se utisak da se gotovo sve stranke ponašaju po obrascima Komunističke partije“, zaključuje Marijan.

Bavoljak: Pravog interesa nema

Predsjednik Udruženja Goli otok „Ante Zemljar“, Darko Bavoljak, nam pak govori da pravog interesa za Udbine zločine u Hrvatskoj danas nema. Naime, njegova se organizacija intenzivno bavi obeležavanjem i rasvetljavanjem zločina počinjenih u komunističkom logoru na Golom otoku, koji je možda najopipljiviji „spomenik“ okrutnosti bivše države i njenih tajnih službi.

„Zanimaju se ljudi koji su bili direktno zahvaćeni Golim otokom i udruženja koje se bave ljudskim pravima. Najmanji interes pokazuju državne vlasti i lokalne zajednice.“

Bavoljak tako oprezno komentariš da je svaka odluka suda dobra, ako se zasniva na neoborivim dokazima, stručnosti i pravu na odbranu.

„Ova je presuda presedan i specifičan slučaj suđenja pripadnicima tajnih službi jedne države u drugoj državi. Nezahvalno ju je komentaristi, jer nije pravosnažna. Voleli bismo da je naše sudstvo odmah nakon raspada Jugoslavije, isključivo na temelju dokaza i zakona, procesuiralo ovaj i druge politički motivisane slučajeve. Ipak, nadam se da će ova presuda doprineti demokratizaciji Hrvatske i otvaranju svih arhiva u svrhu naučnog proučavanja prošlosti i stavljanja civilnog nadzora na rad tajnih službi“, izjavio je za Bavoljak za DW.