Žrtve Šešeljeve "nevinosti"

Tužiteljstvo je tražilo kaznu od 28 godina zatvora, ali nije dokazalo navode optužnice. Šešeljeve govore i pozive na protjerivanje nesrba Sudsko vijeće Haškog tribunala ocijenilo je kao bodrenje istomišljenika u ratnim okvirima? Slobodni čovjek Vojislav Šešelj nije prisustvovao čitanju presude, a tijekom svoje obrane u dvanaestogodišnjem sudskom postupku negirao je sve navode optužnice. Zločine dobrovoljaca srpskih radikala u BiH i Hrvatskoj uglavnom je pripisivao drugim paravojnim jedinicama kao što je Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnatovića Arkana. Iako se Bijeljina ne spominje u optužnici ni u presudi Šešelju, zaprepaštenje je najblaža riječ za ono što osjećaju žrtve ratnih zločina u ovom gradu, koje su počinili pripadnici Arkanove garde u suradnji sa četnicima Šešeljevog vojvode Mirka Blagojevića.

Najneviniji čovjek u Den Haagu?

Četnički vojvoda Mirko Blagojević, danas je i bijeljinski odvjetnik. Šešeljevo oslobađanje proslavit će tradicionalnim polaganjem vijenaca na spomenik osloboditeljima Bijeljine, što čini svakog 31. ožujka. Dan uoči izricanja presude, zbog zasluga u „domovinskom“ ratu, dvojicu članova svoje stranke unaprijedio je u čin srpskog četničkog vojvode. U izjavi za Deutsche Welle nije skrivao svoje zadovoljstvo.

"Prvo, Šešelj je svoju hašku misiju završio. On nikada više Den Haaga iznutra vidjeti neće. Drugo, on je najneviniji čovjek koji je bio u Den Haagu jer se radi o čovjeku koji je bio oporbenjak, a verbalni delikt kao kazneno djelo može se počiniti ako si u sistemu vlasti, kao što je bio Pero Simić (ratni urednik SIM novina i radio Bijeljine, op.a.). Šešelj je najneviniji čovjek koji je bio u Den Haagu. Tamo je bilo zapovjednika i političara, policajaca i psihopata, ali jedan je najneviniji, to je dr. Vojislav Šešelj. U njegovom timu obrane bio sam jedanaest godina. Za sve što se teretio, on blage veze nema. Ima zločina, ali on s tim nema nikakve veze," kazao je vojvoda Blagojević.

Ubojstvo i silovanja od strane šešeljevih radikala iz Srbije

Bijeljinac Hurem Avdić zaposlenik je osiguravajućeg društva u Austriji. Imao je 13 godina u lipnju 1992. kada su mu Šešeljevi dobrovoljci iz Srbije u roditeljskoj kući u Bijeljini ubili oca Ramu, a potom silovali sestru i bratovu suprugu. Većina sudionika ovog zločina osuđeni su u Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. Kaže da je očekivao osuđujuću presudu za Šešelja.

"Naravno da zaslužuje kaznu jer je Šešelj kao osoba bio mentor, simbol onoga mračnog vremena, a i danas je čovjek koji širi nacionalizam u najgorem smislu te riječi. Bio je netko tko je ljudima davao poticaj za najgora nedjela i zato je trebao snositi odgovornost koja podrazumijeva kaznu i svaku vrstu sankcije. Najbolji dokaz je slučaj moje obitelji. Nama su neizmjerno zlo nanijeli ljudi koji su njega slušali, koji su bili dio njegovog pokreta i bili inspirirani njegovom ideologijom i nacionalizmom. Oni su sve to iz teorije proveli u praksi. Nisu oni dolazili i djelovali tek tako, sve je to bilo organizirano. To je taj logički lanac jer ni Hitler nije nikoga ubio, ali je inspirirao druge da to rade. Na žalost, Sud ga je oslobodio prvostupanjskom presudom i, najblaže rečeno, time sam neugodno iznenađen," izjavio je Hurem Avdić.

„Nevjerojatna presuda“

Fadil Redžić, donedavni predsjednik Udruženja logoraša Brčko Distrikta BiH, pamti ratne dane u Brčkom i zlo koje je, kako kaže, stotine i tisuće civila koštalo tortura, patnje i vlastitih života. Kaže da je nevjerojatno da Šešelj nije ni za što kriv.

"Ovo je nevjerojatna presuda, ma koliko sudac tvrdio da tužitelj nije uspio dokazati nijednu od devet točaka optužnice. Zašto nije uspio dokazati? Šešeljevi radikali bili su u Bijeljini, Brčkom i mnogim drugim gradovima i selima u BiH. Mogu ih zvati paravojnim formacijama, tretirati ih kako god hoće, ali oni su učinili više zla nego sve druge paravojne formacije. Mirko Blagojević, desna ruka Šešeljeva, bio je jedan od prvih koji je došao u Brčko. Poznati Brano Filipović, zvani Šumar, poginuo je u Brčkom, blizu tvornice obuće "Izbor", ali je prije toga načinio mnogo zla. Oni su bili pripadnici Šešeljevih formacija i učinili su što su uradili. Netko za to treba odgovarati. Ako to nije Šešelj, ako je on slobodan, na žalost, ima njih još koji su na slobodi i koji sada likuju," istaknuo je Redžić.

„Blagojević me odveo u Arkanov štab“

Jusuf Trbić, novinar i publicist, žrtva je terora u Bijeljini, početkom travnja 1992. godine. Samim čudom preživio je premlaćivanje u zgradi tadašnjeg Kriznog štaba, u samom centru grada. Arkanovim krvnicima doveo ga je osobno Šešeljev vojvoda Mirko Blagojević. Podsjeća da za ratne zločine iz prvih dana travnja 1992. u Bijeljini do sada nitko nije odgovarao. O nekažnjenim zločinima u Bijeljini i Janji Trbić je napisao knjigu "Majstori mraka".

"Zaprepašten sam presudom, ma što da se navodi kao obrazloženje. Šešelj je bio jedan od glavnih kreatora politike ratnih zločina. Ne samo što je sudjelovao u propagandnoj mašineriji koja je imala ogromne razmjere, nego je dao i konkretan doprinos formiranjem svojih četničkih jedinica. Takva jedna jedinica je bila i u Bijeljini i Šešelj je dolazio ovdje da im da upute kako se trebaju ponašati, što i kako raditi," kaže Trbić.

Dodaje da je u Bijeljini bio centar četničkog pokreta, a potom i stranke koja je nosila Šešeljevo ime, na čijem čelu je dugo bio Mirko Blagojević. Tvrdi da su ti ljudi išli zajedno s arkanovcima da im pokazuju koga treba odvesti, koga treba ubiti, koga ne treba.

"Mene je odveo Mirko Blagojević i predao me u Arkanov štab. Od ljudi koje sam tamo vidio premlaćene, samo sam ja ostao živ. Blagojevićev posilni, Brano Filipović Šumar (kasnije poginuo u Brčkom nedaleko od tvornice "Izbor", op.a.), ostavio je zaista krvave tragove u Bijeljini. Odveo je mnoge ljude, među ostalima oca i sinove Komšić. Prema onome što znamo, ubio ih je na posebno surov način, tako što je pobio sinove, a ocu pucao u noge, ostavivši ga da iskrvari gledajući svoje mrtve sinove," priča Trbić.

Nekažnjeno „Šešeljevo otrovno djelovanje“

Trbić kaže da je Brano Šumar odveo i Asima Fidahića (Fidahićevo tijelo nakon rata pronađeno na groblju u Šapcu, identificiran je i pokopan u Tuzli, op.a.), da je odveo mnoge druge koji nisu više među živima. Zatim je krenuo u Brčko, gdje je počinio mnoge zločine, ali je tamo i izgubio život.

"Mirko Blagojević je bio zapovjednik četnika sjeveroistočne Bosne. Oni su bili posebna vojna jedinica. Išli su i na frontu, ali znatno više "posla" imali su sa civilima. Kao što znamo, u Nürnbergu je osuđen na smrt Julius Streicher, urednik nacističkog tjednika "Sturm", "Jurišnik" (Der Stürmer) i to zbog otrovne politike koju je propagirao u svom listu. I Šešelj je bio vrh propagandnog aparata, a njegovi četnici su bili prvi i u Borovo Selu, u Vukovaru i svuda su počinili zločine. Sam Šešelj je postrojavao čak i jedinice JNA i to neposredno prije rata. Šešeljevo otrovno djelovanje je posebna dimenzija u svemu tome. Mislim da se konačno trebala uzeti u obzir i ta vrsta priprema za rat i ratovanje," zaključuje Jusuf Trbić.