Život se polako vraća

Nakon procjene štete od poplava Europska unija odlučit će koliku će pomoć dobiti Bosna i Hercegovina. Drugačije nije moguće sanirati štetu od razornih poplava jer ova zemlja nema snage za to. Otišli su životi, razorene kuće, uništeni usjevi. Veliki dijelovi Posavine i Semberije još uvijek su pod vodom. Tisuće osoba je evakuirano.

Pogled s visine

U Federaciji BiH već se saniraju štete, ali sporo ide bez pomoći sa strane. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je riječ o "nezapamćenoj katastrofi".

"Poplave su bile neočekivano velike i bilo je nemoguće od njih se obraniti. Kada se voda povuče, među najprioritetnijim zadacima bit će osposobljavanje prometnica za pristup kućama i uklanjanje uginulih životinja i predmeta kako bi sanitetske ekipe izvršile sanaciju terena", naveo je Dodik i dodao da je šteta u RS veća i od milijardu maraka. Nije govorio o zapuštenim nasipima, o zaboravljenim mjerama prevencije.

Umirovljenica Dragica nastavlja s jutarnjim čišćenjem prostorija lokalnog tjednika. Svakog dana gleda istovar humanitarne pomoći u susjedno skladište Civilne zaštite. Ne traži pomoć, jer je navikla da zaradi za ono što joj je potrebno. Suze poteknu kada pomisli na uginule pčele i svoje košnice u Velinom Selu nadomak Save. "Voda nije ušla u naš stan u Bijeljini. Barem to nije bilo, ali moji u selu su totalno nastradali. Voda je preko tri metra. Kažu da košnice plivaju u dvorištu. A živjela sam od toga meda i dijelila sam. Pa zašto onda ovako? Bože, kako ćemo dalje, od čega će se živjeti," pita se Dragica.

Nemamo gdje

U prihvatnim centrima najugroženiji i raseljeni barem imaju hranu i vodu, medicinsku njegu. Sa strahom slušaju vijesti, a pogledi su prečesto uprti u daljinu. Mnogo stoke ostalo je prepušteno vodenoj stihiji a usjevi već trunu na njivama. "Hvala onima koji su nas evakuirali. Voda je tako brzo došla da su ostali zatečeni i oni koji su se spremali za odlazak. Ovako je bilo i 2010. godine, ovako će uvijek biti dok je ovakve vlasti. Ime? Ma nije važno ime, dovoljno je ‘stradalnik‘", riječi su jednog "stanovnika" osnovne škole, jednog od prihvatnih centara.

"Voda je bila metar u sobama, pa smo pobjegli u potkrovlje koje nije uređeno za život. Nismo imali gdje, nego ovdje kod sina u Tombak mahali. A vidite, voda je i ovdje, samo manja," kaže Zekerijah Ahmetović iz Nova mahale u Bijeljini koja je još uvijek pod vodom. Njegova obitelj se nema gdje vratiti i čekaju da se podzemne vode povuku, pa će čistiti i prati dom u kojem treba nastaviti živjeti. Ne vjeruju da će nešto ostati u vrtu i na njivi.

Uništeni životi

Tamo gdje se voda povukla, ostale su promočene ili čak srušene kuće. Na ogradama se suši ono što je već oprano. O budućnosti se i ne misli previše. Svijetla sigurno nije."Životi ljudi su uništeni. Ne znam kako će se namiriti sve što je uništeno. Opet će sve pasti na leđa običnog čovjeka. Stiže nam pomoć sa svih strana, ali ostaje gorčina kad pomislim što će biti dalje. Ipak, preživjeli smo i gore nesreće pa ćemo i ovu," kaže Ahmet Gruhonjić iz Janje. Već danima on i slični njemu prihvaćaju i dostavljaju pomoć najugroženijima u Janji i okolici. Nad Semberijom u međuvremenu sije sunce, ali nema ničega što bi moglo niknuti.