Židovsko-muslimanska mesnica u Parizu

"Izađi već jednom, Yaya", dovikuju dva marokanska mesara svom kolegi i pritom pucaju od smijeha. Ovaj Alžirac se skriva od jednog novinara - a kupci u mesnici se samo smješkaju. Yaya je u ovoj mesnici očito poznat kao šaljivac.

Petak je ujutro i za samo sat vremena će mesnica "Boucherie de l'Argonne" zatvoriti. Muslimani koji ovdje rade idu onda na molitvu, židovi se pripremaju za sabat. To je praktično za sve, jer ovdje skupa rade židovi i muslimani.

"Suradnja odlično funkcionira", kaže Philippe Zribi, židov koji potječe iz Tunisa, a čiji roditelji su osnovali ovu mesnicu. Zribijevi su za svoje muslimanske suradnike uredili i posebnu prostoriju za molitvu. Nekad za ručak svi skupa objeduju.

Pariška mesnica Zribijevih nije po sebi razumljiva u jednom gradu koji je tek nedavno bio žrtva tragičnih napada vjerskih fanatika. I u gradu u kojem je sve više antisemitskih incidenata. Mesnica se nalazi u mirnom području, pored jedne u međuvremenu zatvorene pruge. Ona odražava pozitivnu sliku suživota ljudi različitih kultura. I više od toga. Ona je simbol 19. okruga u kojem su se izmiješale razne kulture. Prema službenim podacima na sjeveroistoku francuskoga glavnoga grada živi oko 200.000 ljudi iz više od 120 zemalja. Tu su kineski štandovi s povrćem pored afričkih restorana i turskih zalogajnica.

I židovi su jako zastupljeni. Francuska, istina, ne vodi službene statistike o etničkoj ili vjerskoj pripadnosti svojih stanovnika, ali procjenjuje se da je u 19. okrugu 30 do 40 tisuća židova. To je jedna od najvećih židovskih četvrti u Europi, kaže zamjenik gradonačelnika Mahor Chiche. Istovremeno ovdje žive i brojni muslimani, koji uglavnom potječu iz Magreba. "To je prava mješavina", kaže Chiche, koji je mjerodavan za 19. okrug.

Sve više napada u Francuskoj

Ali, ne dijele svi Francuzi Chicheovo mišljenje. Mnogi se protive "multi-kulti"-društvu i za sebe izvlače zaključke, što treba činiti. Ministarstvo unutarnjih poslova je u cijeloj Francuskoj samo u 2015. zabilježilo oko 400 nasilnih napada na muslimane, tri puta više nego u 2014. Antisemitskih napada je bilo čak 800. Nakon što je prošlog mjeseca jedan kurdski mladić u Marseillesu napao židova koji je imao kipu na glavi, brojni židovi ne izlaze više s kipom na glavi. "Ja sam i ostajem pesimističan", kaže Sammy Ghozlan, voditelj Nacionalnog ureda za borbu protiv antisemitizma u Parizu. Kao i mnogi drugi on za napade krivi muslimanske mladiće i nacionalističke desničare.

Devetnaesti okrug ima svoje specifične probleme. Odavde potječu braća Kouachi, oni teroristi koji su 2015. upali u redakciju satiričnog tjednika Charlie Hebdo i ubili dvanaest ljudi, a dva dana kasnije poginuli u sukobu s policijom. Oni su pripadali ekstremističkoj mreži koja se zvala "Buttes-Chaumont-Gang", a nazvala se po parku u 19. okrugu. Oko kilometar od toga parka je mesnica Argonne. "Neki mladi ljudi odavde su otišli u Faludžu u Iraku", kaže Chiche. Ali, to se dogodilo prije više od deset godina. "To je manjina. Ali ipak ti slučajevi pokazuju svima da se nešto mora dogoditi."

Chiche je uvjeren da su slučajevi od prije deset godina doveli do toga da je ova četvrt ranije nego drugi dijelovi Francuske poduzela korake kako bi smanjila napetosti među mladima, upravo onakve napetosti koje trenutno muče druge dijelove Francuske. Čak je i gang Buttes-Chaumont ovdje potpuno iskorijenjen, kaže Chiche. U devetnaestom okrugu je smanjen broj antisemitskih napada, iako se u školi još puno toga mora učiniti.

Zajedno židovi i muslimani

Rabbi Michel Serfaty kaže da židovi i muslimani u međuvremenu pružaju ruke jedni drugima. Ono vodi jednu židovsko-muslimansku inicijativu prijateljstva i očito zna o čemu govori: "Mnogi kažu da više jednostavno ne mogu podnijeti ovakav način života, sve te nesporazume. Ovo međusobno približavanje je novo."

Mesnica Argonne je još jedan primjer življenog razumijevanja. I to na sasvim praktičan način. Certifikat "košer" koje je dobila ta mesnica služi i muslimanima, kaže mesar Zribi. "Najvažnije je klanje životinja prema propisima." Ti propisi su jednako važni i za "košer" i za "halal" hranu.

Zribi je rođen u Sfaxu na jugu Tunisa, kao malo dijete je šezdesetih godina došao u Pariz. Njegova obitelj je učinila isto što i brojni drugi židovi nakon što su zemlje Magreba stekle neovisnost. Mesnicu je otvorio njegov otac osamdesetih godina, sad ju Zribi vodi s jednim od svoje braće.

Mesar Mustafa Makhoukh je musliman i potječe iz Oujde u Maroku. On već 18 godina radi za Zribijeve, ta je mesnica njegova "obitelj", kako kaže. "Raditi sa židovima za mene nije nikakav problem", kaže i mesar Abdel Haq koji je također iz Oujde. "I u Maroku smo radili skupa sa židovima." U jednom se slažu sa svojim židovskim šefom: za napetosti u današnjoj Francuskoj kriva je jedna mlada generacija koja nije odgajana tako strogo kao što su odgajani oni.

Židovi napuštaju Francusku

Posljedice se osjećaju i u mesnici. Sve češće židovski kupci navraćaju kako bi se oprostili. Kao i tisuće drugih francuskih židova oni sele u Izrael. "Oni se ovdje jednostavno više ne osjećaju sigurno", kaže Zribi.

Teroristički napadi u Parizu od 13. studenoga 2015. još su više zbližili zaposlenike mesnice "Boucherie de l'Argonne". Zribi je izgubio dva talijanska prijatelja. Haq, njegov muslimanski kolega, nije, istina, nikoga izgubio, ali je još uvijek šokiran tim napadima. "Ljudima mogu samo jedno savjetovati", kaže on. "Ako primijetim da je čovjek pored mene u kafiću židov, s njim razgovaram. Moramo jednostavno izaći jedni drugima u susret."