Ženski Zidane hrvatskog podrijetla

Julia Simic (kako u Njemačkoj pišu prezime Šimić) u slobodno vrijeme radi sve ono što i druge 20-godišnjakinje: sluša glazbu, ide u kupovinu, sastaje se s prijateljima. Jedino što za sve to nema baš uvijek vremena. Naime, ona ne samo da radi 20 sati tjedno kao praktikantica u Bavarskom nogometnom savezu u Odjelu za (naravno) ženski nogomet, nego također intenzivno trenira i igra u ženskom Bayern Münchenu. Do kraja sezone ostala su još samo dva kola, a što se tiče izgleda za osvajanje titule, Julia smatra kako ženski Bayern trenutačno ima mnogo više razloga za optimizam nego onaj muški te da su šanse vrlo realne.

San: SP u Njemačkoj 2011.

A titula njemačkog prvaka sa sobom donosi još jednu prednost: izravnu kvalifikaciju za Champions Legaue koja se od iduće sezone počinje igrati i u ženskom nogometu. To je, inače, bio i jedan od glavnih razloga zbog kojeg je Julia odlučila i prije isteka ugovora produžiti svoj angažman kod Bayerna sve do kraja 2011. godine. No, to nisu njezini jedini sportski planovi. Ona se nada da će s njemačkom reprezentacijom U23 na ljeto zaigrati na neslužbenom europskom prvenstvu na kojem sudjeluje i SAD, a što se tiče mogućeg sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu koje se 2011. održava upravo u Njemačkoj, Julia kaže: "To je, naravno, moj san. Još nisam u A momčadi, jer sam tek izašla iz U20. To će se pokazati u budućnosti, Naravno da je to moj cilj i san, jer se prvenstvo održava u vlastitoj zemlji s mnogim gledateljima i velikim zanimanjem medija."

Šanse postoje. Jer, ta zgodna djevojka visoka nekih 162 cm, redateljica igre u veznom redu, tehnički je tako nadarena, da ju neki navijači nazivaju "bijelom Brazilkom". Od kada ju je sa 16 godina zapazio Bayern, ona jednostavno niže jedan uspjeh za drugim, pa je tako s U19 2007. osvojila titulu europskih prvaka, a samo godinu dana kasnije broncu s U20 na Svjetskom prvenstvu.

"Na žalost, ne govorim hrvatski"

Julia je karijeru počela već s četiri godine - na travnjaku s bratom i njegovim prijateljima. Sa šest godina je počela trenirati i igrala je s dečkima sve do svoje 16. godine. A onda ju je zamijetio Bayern i doveo iz Nürnberga u München, a time i u prvu ligu. Ona ima ambiciozne planove i na drugim područjima. Budući da nogometašice, za razliku od svojih muških kolega, ne mogu živjeti samo od bavljenja sportom ona na jesen namjerava početi studirati, naravno nešto vezano uz sport i sportski menadžment.

Kako to i njezino prezime Šimić pokazuje, Julia ima hrvatske korijene, no sa žaljenjem kaže da nikada nije naučila hrvatski jezik. Ona priča da je njezina majka, istina, Hrvatica s hrvatskom putovnicom, no u Njemačku je doselila kada je bila stara sedam godina: "Ona je ovdje došla sa svojom majkom i. već 35 godina je u Njemačkoj, a nema skoro nikakav kontakt s članovima obitelji u Hrvatskoj. Zato ni ja ni moj brat ne govorimo hrvatski."

Julia sama za sebe kaže da je "čisto simpatična", ali i nestrpljiva sama sa sobom, da ne voli biti sama, voli kinesku kuhinju, ćevapčiće i sprite, da mrzi nepravdu te da je perfekcionist, s čim je u skladu i njezin moto "Nemoj nikada prestati biti sve bolji, inače uskoro nećeš biti čak ni dobar". "To je moj životni moto za sve, pa i za nogomet", ističe Julia Simic, jedna od velikih nada njemačkog ženskog nogometa.

Autorica: Andrea Jung-Grimm

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak