Žene su opasniji neonacisti od muškaraca

Elin danas živi u Stockholmu: njezino ime je izmišljeno jer je do prije nekoliko godina bila članica jedne neonacističke skupine i danas želi ostati nepoznata. U ekstremnu desnicu ju je isprva privukao tek osjećaj zajedništva, ali onda je izgubila stid priznati da mrzi strance - sve dok je policija nije uhitila prije četiri godine kao moguću teroristkinju.

Elin je uvjerena: najradikalniji neonacisti su zapravo žene među njima: "Smeta vas da vas smatraju manje važnom, onom koja ne može nešto učiniti jer nije dovoljno pametna ili snažna - mentalno ili fizički. Mislim da je onda ovo način da žene mogu postati snažne - uvijek se moramo deset puta više dokazivati nego što to moraju muškarci."

"Žene se mjere samo po tomu s kim su bile u krevetu"

Zato je veliko pitanje, koju ulogu je imala Beate Z. u skupini iz Zwickaua? Za sad ona šuti, ali je li bila samo članica, organizatorica ili je činila zločine? Jedino je izvjesno kako je upravo ona podmetnula požar u stanove članova skupine kako bi uništila dokaze. Ali mnogi mediji Beate Z. smatraju samo "naci-nevjestom".

Za Ester Lehnert, koja se godinama bavi ženama među neonacistima, to nije iznenađenje: "Kada se karakteriziraju žene, onda se još uvijek više pozornosti posvećuje njihovoj 'donekle pripisanoj' seksualnosti ili je mnogo važnije s kim je bila u krevetu, nego što je to kod muškaraca. Kod muškaraca se mnogo više pozornosti posvećuje sadržaju i tu smatram opasnim da se ideološka pozadina Beate Z. onda apsolutno stavlja u pozadinu."

Kada desni ekstremisti stupaju, već odavno se među njima vide i žene - na svim razinama. Do sad ih se smatralo manje sklonim nasilju nego muškarce, a njihova uloga je bila više u pozadini nego u prvim redovima. Usprkos svemu tome, profesorica Lehnert ukazuje kako se upravo u Njemačkoj vidi da se najkasnije 2000. sve više formiraju samostalne organizacije ekstremno desno orijentiranih žena. To znači da se i među neonacistima zbila modernizacija, tako da su i žene mogle reći: ako se želimo dokazati pred našim muškarcima, pa i unutar organizacije, trebamo strukture sačinjene od žena.

"Bolje su žene nego nabildani nacisti"

One imaju i stratešku ulogu - često su žene "prijateljsko lice" neonacističkog pokreta, na primjer prilikom izbora. A samo malobrojne članice se odluče napustiti pokret i potražiti pomoć. To svjedoči i Robert Örell iz švedske udruge Exit koja pomaže pripadnicima radikalne desnice da napuste svoju dotadašnju sredinu: "Ako želite primiti nove članove, bolje je da imate okolo mnogo žena, nego gomilu tetoviranih, nabildanih nacista. Imat ćete drugi imidž pokreta ako su žene i muškarci zajedno."

Ne radi se samo o imidžu, kako objašnjava bivša članica neonacističke organizacije: "Primanjem žena u pokret često dolaze cijele obitelji. Muškarci često odlaze kad nađu djevojku i dobiju djecu. Više nije prihvatljivo da se živi na takav način. Sa ženama je u neonacistima cijela obitelj pa i pokret postaje zreliji. Upravo zato su žene takva prijetnja."

"Eksplodirat će bomba i nitko neće sumnjati na naciste"

Ni bivša ekstremistica ne razumije, kako je bilo moguće da je skupina iz Zwickaua ubijala i 13 godina ostala neotkrivena. Ali s druge strane, vjeruje da se to svugdje može dogoditi jer i ekstremna desnica postaje sve snažnija: "Najviše me plaši paramilitarni dio neonacista jer ih se ne uzima ozbiljno. Utoliko, ako se nešto dogodi, a vjerojatno hoće i ako ih se ubrzo ne uzme ozbiljno, to će nas sve iznenaditi. Mogu negdje aktivirati bombu i nitko neće čak ni posumnjati da oni stoje iza napada."

Dobro je poznato kako su neonacisti opčinjeni oružjem i kako se rado igraju vojnika. U pravilu ih se ne uzima ozbiljno jer nisu nikakva prijetnja dobro obučenima i opremljenim snagama sigurnosti, ali sigurno jesu ozbiljna prijetnja nenaoružanim civilima. Zato Elin ima razloga biti zabrinuta, osobito od kako im je okrenula leđa. Danas ne želi ništa drugo nego živjeti miran, "običan" život, sa zaposlenjem, mužem i djecom - i da je više nikad ne sustignu sjenke iz njezine prošlosti.

Autorica: Birgit Augustin (aš)

Odg. urednik: Anto Janković