Žene ne žele samo tučnjavu

Cornelia Geppert nam je odlučila otvoriti vrata svog malog carstva. Ona radi u staroj zgradi u berlinskoj četvrti Schöneberg, sa šest kolega na jednom sasvim novom svijetu - šarenom, kompleksnom, tajnovitom - i virtualnom. Bavi se dizajnom video igara i zadatak joj je razvijati računalne igre za sve veće i zahtjevnije tržište.

U prosjeku, svaki treći Nijemac redovito igra igre na računalu ili konzoli, a broj zaljubljenika u video igre neprestano raste. Odavno su se iskorijenili stereotipi da to rade sramežljivi i prištavi "klinci" koji cijelu noć sjede pred računalima. Danas su to ljudi bilo koje dobi i socijalnog statusa. Polovica od toga su žene i upravo one imaju drugačija očekivanja od igrica nego muškarci.

Žene žele nešto drugačije od tučnjave

Umjesto napetosti i natjecanja u video igrama, ženama su na prvom mjestu opuštanje i zajednički doživljaj. Ženama su "socijalne igre" najomiljenije, posebice na društvenim mrežama kao što je Facebook, gdje ih mogu igrati sa prijateljima i poznanicima. Među "ženskim" igrama uglavnom prevladavaju one u kojima se otkrivaju novi svjetovi, grade farme ili oslobađaju virtualna mjesta od zlih duhova.

Nasilje je rijetko u takvim igrama: "Ženama je jako važna atmosfera u igri, ona mora biti ugodna.", objašnjava Geppert. Važnu ulogu igraju detalji, zvuk i osvjetljenje, dodaje Geppert, koja od svojih najmlađih dana igra sve vrste računalnih igara, od tetrisa do Resident Evila. "Igram i ratne igrice gdje moram eliminirati svog protivnika, ali volim da mi u igri sunce sja, tada mi je zabavno."

Žene u struci: "Skoro kao egzotične životinje"

Zahtjevi ženske populacije su nov izazov za industriju video igara, jer su igre dosad dizajnirali uglavnom muškarci. Udio žena je narastao u zadnjih par godina, ali se trenutno radi o 20 posto zaposlenih u ovoj industriji. Kako bi se to što prije promijenilo, industrija se usmjerava na mlađe ženske naraštaje. Izgledi u tom poslu su dobri: U njemačkoj postoji oko 250 tvrtki koje razvijaju i objavljuju računalne igre, a novi ljudi, prije svega programeri, su uvijek traženi - trenutno je nepopunjeno preko sto radnih mjesta.

Da bi se to promijenilo, za taj posao potrebno je dobro obrazovanje. Postoji više od 40 privatnih i sveučilišnih studijskih programa koji nude osposobljavanje za dizajnera video igara. Najstarija među njima je "Games Academy" u Berlinu. Tu je prije deset godina svoj put započela i Cornelia Geppert. S 18 godina se ova strip-crtačica prijavila za stipendiju u privatnoj školi i to kao jedna od samo dvije žene u generaciji. "Tada još nije bilo puno žena u industriji video igara", sjeća se Geppert, "mi smo bile kao egzotične životinje." Što su njene kolege bili uglavnom svi muškarci, nije joj smetalo.

Zajedno sa svojim poslovnim partnerom Borisom Munserom danas vodi svoju malu firmu - "Jo-Mei" - u kojoj je razvila prvu vlastitu igru "Koyotl". Ne razumije zašto nema više žena u ovoj industriji: "Zajedno sa svojim timom stvaram sasvim novi svijet - koji zabavlja ljude.", kaže dizajnerica video igara. "Za mene je to najbolji posao na svijetu."