Želite li platiti kokoš pet puta više?

Jörg Erchinger i na internetskoj stranici svoje malene mesnice u Berlinu uvjerava mušterije: "Još ih doista ima, dobrih mesara." Jer on je doista onakav kakvim svi mi još zamišljamo dobrog mesara: ne želi ni čuti za umjetne dodatke mesu i pojačivače okusa. Surađuje samo s poljoprivrednicima iz okolice i životinje se tamo drže kako im i dolikuje. Erchinger osobno često sjeda u auto, obilazi imanja i provjerava je li sve u skladu sa standardima. Ali sve to naravno ima i svoju cijenu: na ploči u mesnici stoji današnja ponuda, kokoš za juhu. Erchinger priznaje: "Kokoš kod nas košta 15, 16 eura po kilogramu. U samoposluzi ju dobijete za 2,99 eura."

Erchinger se još nekako drži jer mu je mesnica u berlinskoj četvrti Prenzlauer Berg: nekad je to bila četvrt u kojoj su živjeli alternativci. To je još uvijek"zelena" četvrt, ali danas ondje žive uglavnom stanari s dubljim džepom. Erchingerova mesnica je iznimka. To je doista borba Davida protiv Golijata: takvi mesari i poljoprivrednici koji žele kvalitetno proizvoditi hranu su patuljci u odnosu na trgovačke lance. Četiri najveća; Aldi, Rewe, Lidl i Edeka drže 85% tržišta živežnih namirnica. 70% njihove ponude mesa prodaje se po sniženim cijenama što još više povećava pritisak na poljoprivrednike i konkurenciju malih trgovina.

Meso, ali da je jeftino

Nije problem u potražnji jer Nijemci i dalje vole meso: usprkos svim pomodnim trendovima, za mnoge je biti vegetarijanac tradicija potekla još iz pedesetih godina prošlog stoljeća i vremena poslijeratne oskudice kad je samo nedjeljom na stolu moralo biti pečenje. U međuvremenu je meso na stolu praktično svaki dan: samo u prvih šest mjeseci prošle godine je u Njemačkoj zaklano gotovo 30 milijuna svinja, goveda, ovaca i koza - po tome je Njemačka na vrhu i u svjetskim razmjerima.

Po još nečem su Nijemci među prvima: po štedljivosti. U Njemačkoj je izdatak na hranu među najnižim na svijetu što jedino može značiti da se i trgovački lanci međusobno natječu u nuđenju još nižih cijena. Lokalni poljoprivrednici su u pravilu previše mali da bi uopće pokrili tu potražnju tako da su glavni isporučitelji veliki kombinati.

A to je dobar posao: 2018. su najveće njemačke klaonice i prerađivači ostvarili promet od oko 27 milijardi eura. Kako bi mogli ponuditi meso još jeftinije,tamo su radnici loše plaćeni. Životinjama je naravno još gore: ako su uopće uzgojene u Njemačkoj i meso nije kupljeno na svjetskom tržištu, drži ih se u golemim štalama, ali u ogromnom broju. Koriste se sva moguća sredstva  da bi što prije dostigle dovoljnu težinu za klanje.

Politički problem

To je i politički problem: već dugo njemački poljoprivrednici prosvjeduju što im se sad još nameću i novi propisi za zaštitu okoliša, makar su već ionako na granici opstanka. Ministrica poljoprivrede Julia Klöckner uvijek iznova mora slušati i prosvjede zbog ovdašnje cijene mlijeka. To je izazvalo i medijsku pozornost jer nikome ne može biti jasno da mlijeko može biti jeftinije od (mineralne) vode. Ili još gore: za određene vrste vode potrošači su spremni platiti i po nekoliko puta više nego za mlijeko.

Njemačka ministrica i u tom slučaju želi uvesti zapravo već postojeće smjernice Europske unije protiv nelojalne tržišne utakmice, ali tu su onda trgovački lanci koji se žestoko protive i tvrde kako su i oni zapravo nemoćni. Što mogu, pravdaju se, kad potrošači prvo gledaju na cijenu?

Berlinski mesar Jörg Echinger zna da takvi uopće ne dolaze u njegovu trgovinu. Oni jesu imućni, ali imaju i drugačiji pristup prema ishrani: "Vidimo da naše mušterije već unaprijed razmišljaju, što će i koliko će nečega kupiti kod nas. Prema mesu i hrani se ponašaju odgovornije. Imamo mnogo mušterija koje jedu meso samo jednom tjedno. Pa ne mora baš svaki dan za ručak biti steak, odrezak ili nešto s mesom", kaže čak i ovaj berlinski mesar.

Ali zapravo mora - i to je sad još jedna poteškoća u ovoj ionako zamršenoj situaciji. Jer današnji potrošači nemaju vremena za kuhanje, najčešće rade i muž i žena. Uvečer se tek nađe snage "za nešto na brzinu". A što je brže i jednostavnije nego baciti odrezak u tavu?

Puno prijedloga za riješiti nerješivo

Sastanak "na vrhu" ovog ponedjeljka je zato doista pokušaj riješiti nerješivo: u ured kancelarke Merkel su pozvani i predstavnici poljoprivrednika i trgovačkih koncerna i prerađivačke industrije, sastanku će prisustvovati i ministrica poljoprivrede i ministar gospodarstva Peter Altmeier. I kancelarka želi "poštene cijene" za dobre namirnice, ali to je kvadratura kruga: kako stvoriti propise koje će jamčiti i kvalitetnu hranu i visoke standarde u proizvodnji, a uzeti u obzir i štedljivost potrošača i njihovu svakodnevnu žurbu?

Berlinski mesar kaže: "Mi moramo reći politici kojim smjerom se treba ići. Politika treba i na nacionalnoj i na razini EU-a zastupati naše interese. Jer lobi industrije mesa je tako golem da će uvijek uspjeti progurati svoje interese, a ne interese nas malih zanatlija." Ali i Erchinger sluti da je i za uzgajivače i za male mesare to praktično izgubljena bitka: u Berlinu je još nedavno bilo stotinjak samostalnih mesnica, danas ih je još samo dvadesetak. Nije problem samo meso, nego i banalnosti poput mjesta za parkiranje: kupcima je neusporedivo jednostavnije otići u neku veliku samoposlugu s vlastitim parkiralištem nego tražiti parkirno mjesto u Prenzlauer Bergu.

Ima još mnogo ideja o čemu bi se moglo razgovarati na današnjem sastanku: tu je i prijedlog da se meso izuzme iz skupine osnovnih proizvoda gdje je onda i porez na dodanu vrijednost 7, a ne 19%. Većim PDV-om, izračunali su stručnjaci, bi tako došlo oko 3,5 milijarde eura u državnu blagajnu što bi se moglo iskoristiti za poboljšanje uvjeta držanja životinja. Greenpeace čak predlaže poseban namet za dobrobit životinja od kojeg bi bili izuzeti jedino ekološki uzgajivači. Ali svi znamo kako to izgleda kad novac jednom dospije u državnu blagajnu...

A onda je tu i najveće pitanje: tko je doista spreman platiti kokoš ne tri, nego 15 eura po kili? Tu se i predstavnici trgovačkih lanaca hvataju za glavu...