Švicarski put prema vojnoj velesili

Ministar planira obnoviti čitav vozni park bicikla švicarskih oružanih snaga. Osim 2.800 komada ove godine, slijedeće godine se planira kupnja još 1.300 bicikla. Ukupno bi ta nova vojna oprema švicarske porezne obveznike koštala 10,2 milijuna franaka - oko 8,5 milijuna eura.

Ali i Švicarska je u financijskim teškoćama, tako da se mnogi u toj zemlji pitaju - da li je ta nabavka doista neophodna? Eric Voruz iz socijaldemokratske stranke SD, zahtjeva da te ambicije ministra raspravi nacionalna Sigurnosno-politička komisija. Jer, Parlament uopće nije raspravljao o toj narudžbi vojne opreme tako da bi ministar uistinu morao objašnjavati, što namjerava s tim novim biciklima.

Bicikl koji će izdržati udar granate

No iako se neki mogu pitati, što će Švicarcima uopće bicikli u vojsci, biciklističke jedinice ove Alpske države doista imaju dugu tradiciju. Još 1904. je vojska dobila bicikl tipa Ordonanzrad 05 - koji je danas u muzejima dizajna dragocjeni eksponat. Jer to je je bio bicikl kakav se proizvodio dok su u tvornicama carevali inženjeri, a ne direktori marketinga i koji je doista napravljen da izdrži ne samo dva, nego još nekoliko Svjetskih ratova.

Taj je model trebao prenositi stasitog vojnika, njegovu pušku ("tandžaru") i potpunu vojnu opremu. Isprva je imao "obične" kočnice, ručnu i na pedali, a već 1944. je dobio doboš-kočnicu, kakve su tek nedavno počeli dobivati najskuplji bicikli. Povrh toga, imao je i brzine i još su mnogi, od ukupno 68 tisuća proizvedenih primjeraka, u voznom stanju.

Novi bicikl - nakon "samo" 17 godina?

On se proizvodio gotovo čitavo stoljeće, sve do 1988. 1993. je za Švicarsku vojsku proizveden novi bicikl, također tehnička poslastica: Fahrrad 93 tvrtke Condor je opremljen sa sedam brzina, hidrauličnim kočnicama i dinamom ugrađenim u osovinu kotača. Nova inačica ispala je čitav kilogram lakša od starog Ordonanzrada, ali i on teži 21,5 kilograma. No to je sitnica za vojnike biciklističkih jedinica Švicarske vojske, obzirom da oni uživaju glas osobito izdržljivih i fizički snažnih pripadnika oružanih snaga.

Ali švicarski ministar obrane ipak će se morati dobrano namučiti, da objasni povjerenstvu Parlamenta, zašto već - nakon "samo" sedamnaest godina, za vojsku želi nove bicikle. Mnoge vojske svijeta imaju bicikle u svojoj opremi: tako su i pripadnici nekih specijalnih jedinica Američke vojske opremljeni biciklima kojima tiho i brzo mogu doći do svog odredišta. Mnoge vojske danas još uvijek imaju bicikle - ali ne i Švicarska.

Ona je još 2003. ukinula i posljednje tri jedinice (Radfahrerregiment), tako da im bicikli danas služe samo za kretanje kroz krug vojarne. Zapravo je i sam švicarski ministar Mauerer zapovjednik jedne jedinice koja je ostala od biciklističkih snaga. On se izvlači argumentima kako je "sve teže nabaviti rezervne dijelove", ali ipak priznaje i glavni nedostatak postojećih bicikala: sjedala. Kada pada kiša, sjedala "kao spužva" upijaju kišnicu - a sa mokrim gaćama se malo tko može usredotočiti na obranu domovine.