Kulturhauptstadt Hintergrund
1. siječnja 2012
Početkom 1985. tadašnja grčka ministrica kulture Melina Mercouri i njezin francuski kolega Jack Lang dosađivali su se čekajući svoj avion u nekoj europskoj zračnoj luci. U razgovoru s Francuzom, nekadašanja grčka poznata glumica i pjevačica razvila je ideju o tome da se svake godine po jedan grad u Europi proglasi prijestolnicom kulture. Ona je htjela ustanoviti nešto lijepo i trajno, dok je Grčka baš u to vrijeme predsjedala tadašnjom Europskom zajednicom. Iz Zajednice, koja se do tada bavila prije svega pitanjima tko će dobiti subvencije za poljoprivredu, trebala bi postati Zajednica kojoj će biti važna kultura, izjavila je Mercouri početkom 1985. u jednom intervjuu za Deutsche Welle. "Vjerujem u kulturnu razmjenu. I vjerujem da ne bi trebala postojati samo zajednica krumpira i rajčica, već mora postojati i razmjena kulturnih djelatnika."
Atena je bila prva kulturna prijestolnica
Rečeno, učinjeno. Grčka je ministrica kulture Atenu učinila prvom europskom kulturnom prijestolnicom. Čarolija je trajala tek nekoliko ljetnih tjedana. Nakon Atene uslijedili su Firenza, Amsterdam, Berlin i Pariz. Cijela se priredba uistinu proslavila 1990. u Glasgowu. Od tada se razvio višestupanjski sustav izbora za glavni europski grad kulture s prezentacijama i poslovnim planovima, gotovo kao kad se bira grad domaćin Olimpijade. 2004. Europskoj uniji se pridružilo deset novih članica, čime je broj članica porastao na 27. Zbog toga se sada za svaku godinu proglase najmanje dvije kulturne prijestolnice. "Kad su 2004. došle nove zemlje članice, primijetili smo da jedan grad više nije dovoljan. Rotacija bi - dok se izredaju sve zemlje, trajala predugo. Kako istočnoeuropske zemlje ne bi morale predugo čekati, ministri su odlučili da se u prosjeku svake godine kulturnim prijestolnicama proglase po dva grada", objašnjava John Macdonald iz Europske komisije.
Dugotrajni učinci su poželjni
Sve je počelo s nekoliko koncerata i umjetničkih izložbi. U međuvremenu se organiziraju stotine priredbi iz gotovo svih područja umjetnosti. Solun, Weimar, Porto ili Cork, svi oni - i nakon što prođe njihova godina - imaju neke koristi od svega. Trajnost kulturne ponude je uostalom i jedan od kriterija pri izboru gradova za kulturne prijestolnice.
Konkretni projekti kao što su renoviranje kulturnih centara, preobražaj industrijskih područja ili kompletna nova izgradnja kulturnih objekata su poželjni. 2004. Lille je od svojih 12 nekadašnjih industrijskih postrojenja stvorio novo kulturno središte. U Luxemburgu koji je bio glavni grad kulture 1995, izgrađen je Muzej moderne umjetnosti.
Prema jednom istraživanju, gradovi sveukupno profitiraju od svog počasnog naslova kulturne prijestolnice. Ponekad su inicijative dobile divovske razmjere. Tako su u doba kad je 2010. Rurska oblast nosila naslov kulturne prijestolnice u cijeli projekt uključena 53 grada s tisuću ideja i inicijativa. "To je preraslo obični kratki ljetni događaj koji služi tek za ustanovljavanje europskog identiteta. To je postalo ogroman gospodarski čimbenik. To je i veliki medijski faktor. Time se mobilizira čitava regija čiji su razmjeri na samom početku 1985. bili nezamisivi", kaže povjesničar iz Bochuma (Rurska oblast) Jürgen Mittag.
Europska unija cijeli projekt financira s milijun i pol eura. Sve ostalo moraju gradovi skupiti sami, iz privatnih i javnih izvora. Rurska je oblast 2010. raspolagala sa 65 milijuna eura koje je dobila od gradova i sponzora. Tallinn i Turku morali su se 2011. snaći s puno manje novca. 2012. Maribor će moći raspolagati s tek 16 milijuna eura, jer gospodarska je kriza Sloveniju prilično osiromašila. Odustalo se od izgradnje novih objekata, a snage će se koncentrirati na ono bitno...
A pobjednik je...
Europski gradovi stoje u redu kad se radi o tome kome će se dodijeliti naslov kulturne prijestonice. U međuvremenu se razdoblje za natječaj proširilo na šest godina. Ministarsko vijeće o tomu glasuje tajno. 2012. prijestolnice će biti Maribor i Guimaraes u Portugalu.
2013. će slijediti Marseille i Kosice. 2014. Umea i Riga. 2015. Mons i Pilsen. 2016. vjerojatno San Sebastian i Varšava. Stoga - izvucite zemljopisne karte i - u potragu za kulturom!
Autor: Bernd Riegert/ S. Kobešćak
Odg. ur.: D. Dragojević