Što socijaldemokrati u Europi čine krivo?

Portugal: veliki zaokret

Ako europski socijaldemokrati danas traže utjehu onda bi trebali pogledati Portugal. Tamo je socijaldemokrat António Costa na izborima u listopadu još povećao prednost. I to za četiri posto i sad ima potporu 36 posto birača. Njegova stranka se zove socijalistička, ali je usmjerena socijaldemokratski. Druga najjača stranka, koja je u oporbi, je Socijaldemokratska stranka, ali nju se smatra konzervativno-liberalnom. Ona je na izborima osjetno izgubila. A predsjednik vlade Costa je mješavinom skrbničke socijalne politike i odgovornog vođenja proračuna ponovo izabran. Javne financije su konsolidirane. Unatoč tomu ili upravo zbog toga je gospodarstvo raslo. Sad Costa namjerava minimalnu plaću povećati sa 600 na 750 eura i uvesti mjere za poticanje zapošljavanja mladih ljudi.

Francuska: katastrofalno stanje

Možda ni u jednoj europskoj zemlji socijaldemokrati nisu doživjeli takav pad kao u Francuskoj. Stranka se i dalje samouvjereno naziva "socijalističkom", a ne socijaldemokratskom. Ona je svoj vrhunac imala u vrijeme predsjednika  Françoisa Mitterranda od 1981. do 1995. I nakon toga je Parti Socialiste bila jedna od velikih stranaka. Još 2012. je u Nacionalnoj skupštini imala apsolutnu većinu, a njezin predsjednik François Hollande je bio i predsjednik države. Ali, onda je doživjela pad. Na predsjedničkim izborima 2017. je njezin kandidat dobio samo šest posto glasova i završio na petom mjestu. Na europskim izborima je pala čak na šesto mjesto. I zasad nema naznaka oporavka.

Poljska: buđenje iz zimskog sna

Kod poljske ljevice se trenutno puno toga događa nakon što je u posljednje četiri godine životarila. Ljevica je trenutno podijeljena na tri stranke: SLD (Savez demokratske ljevice), Wiosna (Proljeće) i Lewica Razem (Ljevica zajedno). Na parlamentarnim izborima u listopadu te tri stranke u koaliciji su osvojile 12,6 posto glasova, što je bio velik uspjeh jer je SLD u koaliciji s drugim malim lijevim strankama 2015. bila ispod izbornog praga od osam posto. SLD je najjača od te tri stranke i orijentirana je klasično socijaldemokratski. Ona je nastala od Socijaldemokracije Republike Poljske koja je 1990-ih nastala od komunističke partije PVAP. Wiosna je osnovana 2019., a osnovao ju je karizmatični lijevo-liberalni zastupnik u Europskom parlamentu Robert Biedron. Na europskim izborima u svibnju ona je osvojila šest posto glasova. Lewica Razem  je stranka mladih birača u velikim gradovima. Njoj su uzor skandinavski socijaldemokrati. Njezin prvi čovjek, zastupnik u Sejmu Adrian Zandberg, i sam je odrastao u Skandinaviji. Na parlamentarnim izborima 2015. je Razem osvojio 3,6 posto. Te tri stranke zastupaju proeuropsku, socijalnu i laicističku orijentaciju.

Rumunjska: krivo ime

Zadnji uspon oni su doživjeli u studenom, ali ipak nisu bili uspješni. Tadašnja šefica stranke PSD Viorica Dancila izgubila je na predsjedničkim izborima protiv dosadašnjeg predsjednika Klausa Johannisa. Nikad reformirana, samo preimenovana u socijaldemokrate, organizacija nasljednica rumunjske Komunističke partije ponovo nije vodila računa o potrebama radnika nego se okrenula populističkim obećanjima i nacionalizmu. To je dugo funkcioniralo. I u Europi je ta stranka vješto glumila da je uspješno spojila modernu socijaldemokraciju i komunističku partiju. U Rumunjskoj je desetljećima uz kratke prekide kontrolirala vladajuće koalicije. Dancilin neuspjeh nije došao neočekivano. Već na europskim izborima u svibnju birači su kaznili tu stranku. Odbacili su nastojanja PSD-a da zloupotrebljava pravosuđe, da tlači manjine i ne poštuje pravnu državu. Kao i činjenicu da se lažno predstavlja kao socijaldemokratska stranka. U samo tri godine prepolovljen je njihov broj birača na oko 20 posto. Sad se PSD bori za preživljavanje.

Danska: uspjeh zahvaljujući strogoj politici azila

Ni jedna druga socijaldemokratska stranka u Europi ne provodi tako strogu politiku azila. I upravo to, skupa s klasičnom lijevom socijalnom politikom, njoj je donijelo uspjeh. Uoči izbora u lipnju danski socijaldemokrati, na čijem čelu je mlada žena Mette Frederiksen, zahtijevali su provedbu odluka o dodjeli azila izvan Europske unije. Davanje razvojne pomoći trebalo bi uvjetovati spremnošću zemalja da prime svoje državljane kojima je odbijen zahtjev za azilom, govorila je Frederiksen i tako privukla brojne Dance koji su ranije birali desno-populističku Narodnu stranku. Ta je stranka dramatično pala s 21 na devet posto. Bivši šef njemačkog SPD-a Sigmar Gabriel preporučio je i njemačkim socijaldemokratima da zastupaju takvu politiku, ali je to naišlo na djelomice vrlo oštro protivljenje njegovih drugova.

Velika Britanija: kraj jedne uzdanice

Prije nekoliko godina je danas 70-godišnji Jeremy Corbyn bio velika uzdanica Laburističke stranke. Osobito mlade ljude su oduševljavale Corbynove ideje o preraspodjeli. Mnogi su tada postali članovi te stranke. Ali, to je prošlost. Razlog je Brexit. Stari ljevičar Corbyn je uvijek bio sumnjičav prema Europskoj uniji, ona mu je bila previše kapitalistička. U raspravi o Brexitu on se zato nije previše zalagao za ostanak u EU-u. Ni sad, pred izbore koji se održavaju 12. prosinca, on se ne izjašnjava jasno. Brojni birači se pitaju, što zastupa Jeremy Corbyn kod najvažnijeg strateškog pitanja nacije. Tko želi ostanak u Europskoj uniji prije će birati Liberalne demokrate ili Zelene, a tko želi Brexit birat će konzervativce. Mnogi koji žele lijevu socijalnu politiku i ostanak u Europskoj uniji teško se odlučuju za laburiste.

Austrija: rasprava o smjeru

Zapravo bi austrijski socijaldemokrati morali bolje stajati u oporbi. Vlada konzervativnog ÖVP-a i desnopopulističkog FPÖ-a se ljetos raspala nakon što se šef FPÖ-a Heinz-Christian Strache pokazao kao sklon korupciji. Osim toga prva žena na čelu SPÖ-a Pamela Rendi-Wagner unijela je svjež vjetar u tu stranku. Ali, socijaldemokrati i dalje loše stoje. Na izborima u rujnu je konzervativni ÖVP  kancelara Sebastiana Kurza poboljšao svoj rezultat, a Zeleni su još više porasli, SPÖ je izgubio gotovo šest posto osvojivši 21 posto glasova. To je bio njihov najlošiji rezultat nakon Drugog svjetskog rata. Nije zato čudo da se sad vodi rasprava o smjeru kojim bi trebali ići socijaldemokrati. Medijski menadžer Gerhard Zeiler, važan socijaldemokratski glas iako nema službenu funkciju, zalaže se za jasno zauzimanje stajališta o migraciji. Koliko god se ne smije dopustiti potkopavanja prava na azil, toliko se mora inzistirati na tomu da doseljenici uče njemački i poštuju europske vrijednosti kao što je ravnopravnost muškarca i žene, savjetuje on.