Što se zapravo događa u Libiji?

„Krv koju smo prolili za slobodu, ne smije biti uzalud prolivena“, riječi poput ovih mogle su se čuti na prosvjedima u Libiji održanim proteklih dana povodom objavljivanja karikatura božjeg poslanika Muhameda u zapadnim medijima. Na licima demonstranata mogao se pročitati bijes ali i razočaranje situacijom u zemlji godinu dana nakon rušenja s vlasti bivšeg diktatora Muamara al Gadafija. Nova libijska vlada očito još uvijek nije pronašla djelotvoran način kako da situaciju u zemlji stavi potpuno pod svoju kontrolu. Državne snage sigurnosti još uvijek su tek u osnivanju, a za to vrijeme, moć se nalazi u rukama pojedinih nelegalnih i naoružanih jedinica. „One su u pravilu i bolje naoružane od državnih snaga sigurnosti i nipošto nisu spremne predati svoje oružje“, objašnjava primjerice Günther Meyer, voditelj Centra za istraživanje arapskog svijeta i u Mainzu.

Drugim riječima, nekadašnji pripadnici oporbe koji su se još prije godinu dana zajednički borili za jednu novu Libiju, sada se bore jedni protiv drugih. Neke od ovih grupa pokušavaju pod svaku cijenu zemlji nametnuti vlast vođenu radikalnim islamskim idejama i predodžbama – na sveopći užas prosječnih stanovnika Libije. Ovi sukobi kao i frustracije, mogle su se posljednjih dana dobro vidjeti i u napadima stotina prosvjednika na glavna uporišta i urede salafističkih snaga Ansara al Šarije – jedinica za koje postoji osnovana sumnja da se upravo one nalazi iza napada na američki konzulat sredinom rujna, kada je život izgubilo četvoro državljana SAD-a, među njima i veleposlanik ove zemlje.

Većina ne želi nikakve naoružane snage

Ansar al Šarija jedna je od najznačajnijih naoružanih grupa u Libiji. Prema svom programu i uvjerenjima pripadnika, ona je vrlo bliska al Kaidi. Kako kaže njemački stručnjak za Libiju, Meyer, „ova se grupa u prošlosti uvijek isticala svojim antizapadnjačkim stavovima“. On dodaje kako je najnoviji napad na američki konzulat razlog više za negodovanje i odbijanje ovakvih radikalnih poteza kod većine stanovništva.

Međutim, bijes prosvjednika proteklih dana nije bio uperen samo protiv radikalnih grupa, već primjerice i protiv jedinica Ministarstva obrane Libije. Do toga je došlo kada su naoružane snage vlasti, vjerojatno kako bi ponovno uvele mir i red, započele pucati po prosvjednicima. Sveukupno je tom prilikom život izgubilo troje demonstranata dok ih je više od 30 bilo ozlijeđeno. „Činjenica da bijes stanovništva nije uperen samo prema islamskim grupacijama već i onima koje to nisu, zapravo pokazuje da većina Libijaca ne želi uopće privatiti bilo kakve naoružane grupe“, mišljenje je Meyera.

30.000 miroljubivih prosvjednika

Prosvjedi protiv naoružanih grupa i snaga, bili su najveći u Libiji od rušenja s vlasti Muamera al Gadafija. Samo u Bengasiju, na ulice je izašlo oko 30.000 osoba. „Povod je prvenstveno bilo nezadovoljstvo zbog objavljivanja karikatura božijeg poslanika Muhameda u zapadnim medijima. No, prosvjednici su iskoristili priliku i demonstrirali i protiv moći naoružanih radikalnih grupa. Jasno se moglo čuti i njihovo nezadovoljstvo zbog ubojstva američkog veleposlanika u Libiji“, rekao je Meyer.

Drugim riječima, godinu dana nakon rušenja s vlasti al Gadafija, situacija u Libiji je i dalje vrlo složena. „Riječ je o konglomeratu unutarnjopolitičkih snaga kao i o sukobima između istoka i zapada zemlje. Pri tome se ne smije zaboraviti i utjecaj terorističke organizacije al Kaide ali i moć civilnih snaga“, zaključuje Meyer.