Olimpijada i urbanizam
29. srpnja 2012
Ležeći danas 2012. na glavnoj gradskoj plaži Barcelone ili šetajući uzduž promenade, teško se može zamisliti da je ovdje nekad prolazila trasa željeznice i 8-tračna gradska cesta, većinu vremena zakrčena prometom. Isto tako se nije moglo zamisliti ni kupanje u moru zbog jednostavne činjenice: sve otpadne vode katalonske metropole otjecale su nepročišćene u Sredozemlje. No tada je 1992. Barcelona ugostila Olimpijske igre i sve se promijenilo preko noći. Olimpijski obruči Barceloni su donijeli preobražaj i napredak. No to nije bio slučaj sa svim domaćinima Olimpijskih igara i upitno je hoće li to biti i s Londonom , domaćinom XXX. Olimpijskih igara.
Vratila grad moru
"Barcelona je imala najgori mogući imidž koji si možete zamisliti", prisjeća se urbanist i arhitekt Joan Busquets koji je upravljao radovima uoči Olimpijskih igara u Barceloni 1992. Jedna od najvažnijih ideja bila je grad ponovno otvoriti prema moru od kojeg je bio odsječen širokim prometnicama. Istodobno je nastalo i Olimpijsko selo koje je tako koncipirano da su nakon odlaska sportaša ovdje uselile srednjestaleške obitelji. Olimpijada je Barceloni priskrbila i nekoliko arhitektonskih objekata koji, poput "Ribe" američkog arhitekta Franka Gehryja, i dan danas privlače turiste iz cijelog svijeta. Naravno da osim novim građevinama, Barcelona privlači i arhitektonskim draguljima prošlosti među koje spada i olimpijski stadion "Lluis Companys" koji je sagrađen još u 30-tim godinama prošlog stoljeća, kada se Barcelona pripremala očekujući da će postati domaćinom igara 1936.
Svadba u dvorani za plivanje
No uspješni graditeljski koncept Barcelone zasnivao se na decentralnom smještaju važnih projekata po površini cijelog grada. Gradske vlasti Londona naprotiv su se odlučile za centralno smještanje olimpijskih sadržaja i popratnih objekata. Tako su na području jednog okruga, Stratforda u četvrti East End, niknuli svi olimpijski sadržaji. Prema riječima organizatora, sve što se ovdje događa, događa se u koristi građana. Razvojni plan koji se trebao realizirati 40 godina i već je otprije ležao u ladicama, odvit će se ubrzano u nekoliko mjeseci. Ono što će doći poslije Olimpijade, od samog početka igra odlučujuću ulogu u koncipiranju ovog dijela grada koji je još od Srednjeg vijeka simbol za prostituciju, zagađeni zrak i slamove. Jedan od razloga zbog kojih je London i dobio pravo održavanja igara je i održivi koncept koji obećava i korist nakon Olimpijade. Nakon što su iz nekadašnje industrijske četvrti odstranjene tone i tone zagađenog tla, izgrađeni su objekti koji će, kako se nadaju organizatori, koristiti sadašnjim i budućim žiteljima. Neki objekti su koncipirani tako da ih se može razmontirati i postaviti na drugom mjestu a neki, poput dvorane za vodene sportove arhitektice Zahe Hadid, će biti preinačeni u multifunkcionalne dvorane. Tako će se npr. ovdje u ovom dijelu grada moći održavati svadbe i druge svečanosti.
No kod lokalnog stanovništva oduševljenje Olimpijadom splašnjava naočigled. U medijima se već uvelike govori o "Olimpijskoj laži". Mnogi naime vjeruju da se četvrt pretvara u četvrt bolje stojećih i da si sadašnji stanovnici ubuduće više neće moći priuštiti život u East Endu. Isto tako se govori i o državnim otkupima na silu kao i o strahovanjima malih poduzetnika da će im prometni kaos uništiti poslove. Raspoloženje lokalnog stanovništva možda najbolje opisuje grafit koji već tjednima krasi jedno pročelje u Stratfordu: "Ovdje svatko mrzi Olimpijadu". Možda se raspoloženje popravi ako se obećanja organizatora zaista i ostvare.