Što od pristupa Hrvatske EU-u očekuju austrijske banke?

Austrijske banke koje posluju u Hrvatskoj velike nade polažu u financijsku potporu EU-a, koja bi, prije svega, sanirala hrvatske državne financije. „Te financije zadnjih godina nisu u dobrom stanju, a njihovom sanacijom stvorili bi se stabilniji uvjeti poslovanja, što bi onda privuklo i strane ulagače. Njih zadnjih godina, isto nije bilo posebno puno“, kaže Martin Stelzeneder, analitičar u bečkoj centrali Raiffeisen Banke, zadužen za Hrvatsku.

Druga velika nada ove banke je novac iz europskih fondova, gdje očekuju investicije u području okoliša, transporta i obnovljivih izvora energije. Banke kalkuliraju da bi se ovi projekti samo dijelom financirali iz fondova EU-a, dok bi ostatak sredstava bili njihovi krediti. „Pri tome isto tako očekujemo suradnju hrvatskih tvrtki s austrijskim, za koje smo mi svakako prva adresa kad je u pitanju finaciranje projekata u Hrvatskoj“, kaže Stelzeneder.

Uklanjanje administrativnih prepreka

Što se tiče određenih regulativa u poslovanju banaka, pristupom Hrvatske EU-u doći će do kontroliranijeg izdavanja kredita, kaže austrijski analitičar, a to će, dugoročno gledano, isto tako osnažiti hrvatsko gospodarstvo. „Poduzeća koja ostvaruju slab profit ispast će iz igre, i dugoročno neće biti teret hrvatskom gospodarstvu“, tvrdi Stelzeneder.

Uz to, doći će do uklanjanja određenih administartivnih prepreka, do podizanja razine pravne i zakonske sigurnosti, kao i do određenih poreznih olakšica. Sve ovo, isto bi tako trebalo privući i ulagače izvana, kaže Stelzeneder.

Vladimir Gligorov, ekonom Bečkog instituta za međunarodne ekonomske usporedbe (WIIW), takođe kaže da bi financijska pomoć EU-a za Hrvatsku, u kombinaciji s novcem iz europskih fondova, mogla oporaviti hrvatsko gospodarstvo. No ipak, ne treba očekivati previše, kaže Gligorov. „Hrvatsko gospodarstvo se nalazi u jako kompliciranom stanju, a i sama europsko gospodarstvo će po najnovijim analizama i ove godine biti oko nule, ako ne i u blagoj recesiji. Sljedeće bi se godine situacija u EU-u ipak mogla popraviti, to bi moglo povući stvar i tu bi onda eventualno postojala šansa da se kroz projekte dođe do novca iz EU-fondova“, kaže Gligorov.

No u kojoj mjeri će ovi novac pospješiti hrvatsko gospodarstvo, ovisi prije svega o samoj Hrvatskoj. Zemlja tek pristupa Uniji i postavlja se pitanje kolika je njena apsorpcijska moć. Drugim riječima, koliko od tih novaca iz EU-a, Hrvatsko gospodarstvo može povući. „Jer to nije transfer novca, taj novac je vezan za projekte. Potrebno je te projekte pripremiti i razmotriti, a to u Europskoj uniji ide dosta sporo. Oni se tzrude to ubrzati, obzirom na to u kakvom se stanju nalazi europsko gospodarstvo ti fondovi nisu irelevantni, naročito za zemlje koje su zapravo njihovi neto. Do sad je bilo tako da je učinak tog novca uvijek ipak bio odložen. Imate zemlje koje su u tome bile jako djelotvorne, npr. Slovenija, imate zemlje koje su to jako loše radile, npr. Rumunjska. Gdje će tu biti Hrvatska, to ćemo tek vidjeti“, kaže Gligorov.

Nenaplativa potraživanja

Što se tiče banaka, osnovni problem u Hrvatskoj je problem nenaplativih potraživanja, dodaje on, koji je najvećim dijelom nastao zbog problema u građevinarstvu. Drugi problem je slaba potražnja za kreditima. „Privatna i javna potrošnja su pod ogromnim pritiskom, izvoz nema neku veliku dinamiku, tako da nije nerealno očekivati da će se banke u Hrvatskoj i dalje razduživati prema inozemstvu, što je zadnjih nekoliko godina i inače trend. To je, naravno, uslovljeno i konzervativnom politikom Austrijske središnje banke, te Europske središnje banke i Europske unije“, pojašnjava Gligorov.

No problem ipak nije u nedostatku novca, banke u Hrvatskoj su jako likvidne, problem je u nedostatku potražnje kredita. Drugačije rečeno, problem je u nedostatku poslovnih ideja. Iako je razumljivo da se ljudi ne upuštaju u prevelike investicije, jer nemaju tržišta. Privatna potrošnja je pod pritiskom, stopa nezaposlenosti je velika, a izvozna potražnja je isto tako mala.

„Treba uzeti u obzir i da je, u vrijeme kada su druge istočnoeuropske zemlje pristupale EU-u, transfer kapitala iz razvijenih u manje razvijene zemlje bio glavni poticaj rasta. Sada je situacija obrnuta. Financijski sektor je dosta oprezan, i dobro analizira gdje postoje naznake oporavka gospodarstva, pa da tamo traži svoju šansu i da se tamo angažira. Sada financije više ovise o oporavku gospodarstva, dok je prije bio slučaj da je gospodarskii rast ovisio o financijama“, objašnjava Gligorov. No ta potpuno nova situacija, nije karakteristična samo za Hrvatsku, već za cijelu Europsku uniju.