Što kada završi era svjedoka Holokausta?
9. srpnja 2022
Oni su iskusili neizmjernu patnju i surovost - a ipak preživjeli. Kao svjedoci vremena, ali i kao i oni koji opominju igrali su važnu ulogu u Njemačkoj od kraja Drugog svjetskog rata. Sada posljednji preživjeli Holokausta umiru prirodnom smrću a odgovornost za njihovo nasljeđe postupno prelazi u ruke raznih institucija. Ovo nije lak proces: svjedoci doduše nude samo jednu od mnogih perspektiva na povijest, a ipak mogu djelovati kao korektiv.
"Nikad više!" - ova zakletva je uklesana u kamenu na različitim jezicima u memorijalnom centru nekadašnjeg koncentracijskog logora Dachau. To je središnji princip njemačke unutrašnje i vanjske politike: suprotstavljanje antisemitizmu, obrana prava na postojanje države Izrael, podsjećanje na okrutne odluke i postupke nacionalsocijalista i mnogih koji ih podržavaju.
Izložba „Kraj svjedoka” u Novoj sinagogi u Berlinu posvećena je pitanju kako se muzeji, memorijalni centri i druge institucije mogu odgovorno nositi s pisanim svjedočanstvima i video intervjuima preživjelih. To je rezultat suradnje Židovskog muzeja Hohenems i Memorijalnog centra koncentracionog logora Flossenbürg u suradnji sa Zakladom Nova sinagoga Berlin. Izložba također stavlja svjedoke u povijesni kontekst: u Njemačkoj su preživjeli počeli govoriti tek u osamdesetim godinama.
Preživjeli Holokausta na klupi za svjedoke
Svjedoci vremena nisu uvijek bili toliko prisutni u javnosti kao posljednjih godina: mlada Anita Lasker-Wallfisch, na primjer, govorila je u intervjuu za BBC 1945. kao jedna od samo nekoliko preživjelih Holokausta. Središnje židovsko povjerenstvo, koje je osnovano u Lođu 1944., obavilo je vrlo važan temeljni zadatak na kraju rata: između 1944. i 1947. godine obavilo je stotine intervjua s preživjelima, a također je kreiralo uputstva i upitnike za postupanje s traumatiziranim sugovornicima.
Užas koncentracijskih logora u istočnoj Europi u prvom redu dokumentirala je Crvena armija, oružane snage bivšeg Sovjetskog Saveza, koje su, između ostalog, oslobodile logor smrti Auschwitz-Birkenau.Neki zapadni fotoreporteri su također priložili važne fotografske materijale. Među njih spadaju i vrlo poznate fotografije Eric Schwab Švab i Meyer Levin za francusku novinsku agenciju AFP nakon oslobađanja koncentracijskog logora Buchenwald.
Za suprotstavljanje zlostavljanju potrebno je šire znanje
Povjesničari su svjesni velikih izazova u ocjenjivanju svjedočanstava: ona sadrže vrijedne informacije, važne klasifikacije, ali i neke sporne aspekte. Naime, činjenično saznanje ponekad se ne poklapa sa sjećanjima svjedoka.
Kako bi se suprotstavili zloupotrebi, potrebno je šire znanje. To je jedan od razloga zašto je izložba posvećena pitanju kakvu ulogu javnost, publika ili institucije pripisuju preživjelima. Ona sagledava namjere svjedoka i istodobno preispituje eventualnu insceniranost intervjua, ulogu postavljača pitanja ali i društvena očekivanja.
Za izložbu su obavljeni i novi intervjui s preživjelima Holokausta: Pored odabranih audio zapisa, intervjue je moguće preslušati nemontirane u cjelini u originalnom tonu. I tako izložba pokušava stvoriti svijest da odlomci ne mogu predstavljati cjelinu – i da u velikoj mjeri ovise od svrhe.
Današnje sjećanje na Šou (hebrejski izraz za Holokaust op. red) se napaja iz vrlo različitih perspektiva, od kojih neke pokazuje i izložba. Između ostalog, ona pušta mlade da iznesu svoje mišljenje u intervjuima.
Na primjer, 31-godišnji Berlinac iz Tadžikistana, Artur Bakaev, kritizira činjenicu da se Židovi i danas prikazuju kao žrtve. Po njemu je sjećanje instrumentalizirano: „To bi trebalo poslužiti tomu da nekako rastereti Njemačku ili što god, a zapravo se ne obraća prevelika pozornost na one o kojima se ovdje zapravo radi". Izložba tako ukazuje i na neizvjesnu budućnost: iako će nove generacije čuti glasove pokojnika, ipak će morati pronaći vlastite odgovore.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu