Što je važnije: Talijani ili EU?

Još od formiranja nove vlade u Italiji koalicijom populističkog pokreta Pet zvijezda i stranke Lega Nord se samo čuju prosvjedi zbog granica koje im postavlja Europska komisija. Isprva je bilo i planova o napuštanju zone eura, ali o tome je i Rim veoma brzo i bez mnogo buke odjednom prestao govoriti nakon što je i talijanskom financijskom tržištu postalo jasno, što će to značiti za likvidnost te zemlje.

Ali kako bi ispunila svoja obećanja dana u predizbornoj kampanji, vladajućoj koaliciji treba više novaca – nego što ga ima. Ovog četvrtka (4.10.) su se složili oko proračuna koji predviđa znatno veće zaduživanje države nego što je to isprva bilo planirano: makar se u Rimu ublažuje razmjer prijestupa, zaduživanje bi bilo oko 2,4% u slijedeće tri godine. A i to samo ako talijanski prihodi budu rasli kako je predviđeno – što nipošto ne mora biti slučaj.

Talijani to žele čuti

Jer to znači da će za Italiju na tržištu kapitala „novac postati skuplji" i to se počelo osjećati već i najavom takvog proračuna. Ali talijanski potpredsjednik vlade i ministar za gospodarski razvoj Luigi Di Maio (Pet zvijezda) je jasan: „Ako se moram odlučiti između viših kamata za rizik na talijanske državne obveznice i naroda Italije, onda se odlučujem za talijanski narod."

Slične riječi se čule i od drugog potpredsjednika vlade i ministra unutrašnjih poslova, Matteo Salvinija (Lega Nord): ljudi kao što su predsjednik EK Jean-Claude Juncker i europski povjerenik za financije Pierre Moscovici su „upropastili Italiju i Europu". Za Rim nema dvojbe da će u prvom redu zastupati svoje interese.

Na reakcije iz Bruxellesa se nije trebalo dugo čekati: već subotnji talijanski mediji prenose upozorenje kako planirano zaduživanje od 2,4% predstavlja „osjetno odstupanje" od zajedničke financijske politike. „To je zato razlog za ozbiljnu zabrinutost", piše potpredsjednik EK Valdis Dombrovskis i sam povjerenik Moscovici u pismu vladi u Rimu.

Propisi koje je potpisao - Rim

Jer Italija flagrantno krši sporazum o stabilnosti eura: doduše, po tom sporazumu iz Maastrichta se dozvoljava državno zaduživanje i do 3%, ali samo ako se ukupan državni dug smanjuje. A Italija je tu negativni rekorder: doduše, često se spominje kako je državni dug Grčke sa 178,6% BDP-a još veći od talijanskih 131,8%, ali treba imati pred očima kako je gospodarstvo Italije kud i kamo veće od grčkog. Utoliko u apsolutnom iznosu to znači oko 317,4 milijardi eura duga Atene prema basnoslovnom iznosu od 2 bilijuna i 263 milijarde eura duga kojeg je nagomilala Italija.

Već se i kod drugih prekršitelja u zoni eura i po postojećem konceptu Unije pokazalo kako EK tu ne može učiniti baš mnogo: tu su poznata „plava pisma" u kojem vladu upozorava na kršenje odredbi o stabilnosti nakon kojih onda može slijediti i novčana kazna. Ali već kod Grčke ili svojedobno Portugala se pokazalo: tko može očekivati da će  novčana globa neku zemlju izvući iz dugova u kojima tone? No već i zbog stabilnosti same zajedničke valute se jednostavno ne može pustiti neku članicu da sama piše pravila – i usvaja proračun koji bi ih kršio.

Ova vlada u Rimu „zaboravlja" svoje građane podsjetiti na jednu važnu činjenicu: ne „guši" Juncker ili Moscovici Italiju preoštrim propisima, njih je prihvatila i potpisala sama vlada u Rimu kad je prihvaćala euro. To svakako trebaju imati pred očima i članice EU koje tek kane uvesti zajedničku valutu, jer nakon toga je – prekasno.

aš(agencije)