1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Što je ostalo od "zelene revolucije"?

12. lipnja 2010

Iranska oporba pozvala je svoje pristaše da na prvu obljetnicu spornih predsjedničkih izbora (12.6.) iziđu na ulice i iskažu nezadovljstvo predsjednikom Ahmadinežadom. Politička situacija u Iranu i dalje je nestabilna.

https://p.dw.com/p/Noqb
Prosvjedi nakon izbora
"Gdje je moj glas?"Foto: AP

Pobjednikom prošlogodišnjih izbora proglašen je Mahmud Ahmadinedžad. No, oporba i danas smatra da je stvarni pobjednik bio njezin kandidat - Mir Hossein Mousavi. Prema procjenama protivnika aktualne vlasti u Teheranu, u prošlogodišnjim neredima nakon objave službenih rezultata izbora poginulo je oko 80 demonstranata, a tisuće oporbenjaka strpano je u zatvore.

Predsjednik Ahmadinedžad koristi svaku priliku da se profilira kao odvjetnik slabih i nezaštićenih država, kao njihov "zaštitnik" od velesila. Nedavno je na jednom forumu o razoružanju u Teheranu pozvao predstavnike preko 50 zemalja - radilo se o svojevrsnoj anti-priredbi nuklearnom summitu koji se tjedan dana ranije održao u Washingtonu: "Države s pravom veta u UN-u su najveći izvoznici oružja i nikako nije logično da upravo oni jamče za mir u svijetu!"

Pristaše Mira Hoseina Mousavija
Pristaše Mira Hoseina MousavijaFoto: AP

Teheranski summit je bio tipični primjer za ambivalentnu politiku iranske vlade. Dok se na velikoj sceni "zaštićuju" slabi, u Iranu vlada više uopće nema pod nadzorom velike socijalne probleme. Po službenim podacima 20% Iranaca je siromašno, a iz mjeseca u mjesec sve ih je više - zahvaljujući inflaciji. Stopa inflacije iznosi navodno preko 30%, većina Iranaca uopće ne može preživjeti od svoje plaće. "Mnogi ljudi imaju tri posla istovremeno, čak i umirovljenici moraju raditi", kaže jedan Iranac.

Socijalni i politički problemi

Uz socijalne, tu su i politički problemi. Raste unutarnjopolitički pritisak, nakon predsjedničkih izbora klima je postala sve represivnija. Razlog je sve veća moć Revolucionarne garde, koja se u svakodnevici manifestira u sve očitijoj militarizaciji i primjeni nasilja. Nasilno gušenje prosvjeda u Iranu je primjer za način na koji "radi" ta organizacija. Od 21 člana iranske vlade, čak je 13 ministara iz redova Revolucionarne garde.

Mahmud Ahmadinejad
Mahmud AhmadinejadFoto: AP

Represije se najbolje mogu očitati iz postupaka iranske oporbe. Takozvane "zelene opozicije". Iako među građanima rastu simpatije prema oporbenjacima, čelnike oporbenog pokreta se sve rjeđe viđa u javnosti. Navodno zbog toga da se spriječe nove ljudske žrtve. Kako kaže jedna žena iz Teherana, taj dojam možda i nije stvarna slika stanja u zemlji: "I plivač ponekad izroni da bi udahnuo zraka, pa onda opet zaroni. Kad ga ljudi ne vide, to ne znači da ga nema. I kad ne vidimo oporbu, to ne znači da se ona predala!" Unutarnjopolitička situacija u Iranu i dalje ostaje napeta. Na prvu obljetnicu predjsedničkih izbora ipak se ne očekuju novi veliki protesti.

Autor: Ulrich Pick / sma

Odg. ur.: N. Kreizer