Što Europa može učiniti protiv švercera ljudima?

Ove srijede (13.5.) Europska komisija predstavlja novu politiku prema useljenicima u EU. Kako se čuje u Bruxellesu, želi se "pravednije" raspodijeliti izbjeglice koje uglavnom dolaze u zemlje juga Europske unije. Takav "ključ" bi trebao uzeti u obzir gospodarski potencijal zemlje u koju bi izbjeglice bile upućene, jer i Bruxelles uviđa kako nema smisla izbjeglice slati u zemlje koje se i same bore sa nezaposlenošću i gospodarskim problemima.

Ali i ovaj put u Europskoj uniji ima zemalja koje su odlučno protiv bilo kakvih promjena u postojećem dogovoru gdje su za izbjeglice zadužene one zemlje gdje i stupe na područje Europske unije - što se u pravilu svodi na zemlje poput Italije, Španjolske ili Grčke. Načelno, za bilo kakvu promjenu tog sporazuma je potrebna suglasnost baš svih članica, ali već su mnoge najavile kako na to neće pristati. Popis seže od Mađarske pa do Velike Britanije koja se prije svega zalaže za borbu protiv švercera ljudima.

Stoga je ovog ponedjeljka (11.5.) upravo na inicijativu Velike Britanije, Europska unija i Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda podnijela prijedlog rezolucije koja bi je ovlastila za borbu protiv švercera ljudima u samoj Libiji. Prijedlog je predočila osobno europska povjerenica za vanjske poslove Federica Mogherini nakon što je već bila u Kini gdje je pokušala uvjeriti tamošnju vladu da barem ne spriječi takvu rezoluciju. Kako se čuje u Rimu, također i Rusija bi mogla dopustiti takvu rezoluciju.

Objava rata

Kako je odlučeno na sastanku na vrhu Europske unije 23. travnja, želi se ciljano tražiti i uništavati brodove pred obalom Libije koji služe za krijumčarenje ljudi prema Italiji i Europskoj uniji. Obzirom da u Libiji praktično ne postoji vlada koja funkcionira na čitavom području, EU je dužna za takvu akciju tražiti mandat UN-a. Tu se poziva na članak VII. Povelje UN-a i traži odobrenje "za sve moguće mjere kako bi se spriječili poslovi krijumčara ljudi".

Europski povjerenik za pitanja migracije Dimitris Avramopoulos time ne želi samo sustavno uništavati brodovi krijumčara i hapsiti te osobe, nego želi uništavati i opremu koju krijumčari imaju na libijskom kopnu. "Europa je već objavila rat kriminalnim bandama koje izrabljuju nedužne ljude i često ih šalju u smrt. Mi to nećemo promatrati prekriženih ruku. Pobijedit ćemo ih uz odlučnost i uz nova sredstava i metode", izjavio je Avramopoulos još u travnju.

Kao i protiv gusara

EU želi da ova akcija bude nešto slično misiji Atalanta pred obalom Somalije u kojoj se vodi borba protiv tamošnjih gusara. Atalantu je odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a još u ljetu 2008. i to je bilo prvi put da je UN primijenio spomenuti članak VII. i ignorirao suverenitet neke države tako da je dopuštena akcija ratnih brodova u priobalju Somalije. Ipak, u tom slučaju je i tadašnja vlada Somalije odobrila ovu misiju.

U Libiji je stanje drugačije. Tamo postoje dvije vlade koje se bore jedna protiv druge i povrh toga niz pobunjeničkih skupina koje se također bore međusobno. Kritičari zato strahuju kako bi takva akcija ugrozila bilo kakve pokušaje Europe da posreduje u tom građanskom ratu. Povrh toga, kako piše britanski list Guardian, neki europski političari strahuju da su šverceri tijesno povezani sa pobunjenicima u Libiji i kako su mogući i protunapadi na brodove Europske unije ako se počnu uništavati libijski brodovi. Pobunjenicima oružja nipošto ne nedostaje i raspolažu i teškim naoružanjem, rakete i sustave za zračnu obranu. Utoliko je moguće da sukob eskalira sve do trenutka kada bi bila nužna i intervencija NATO-a.

Rakete neće riješiti problem

No osim moguće eskalacije, mnogo kritičara smatraju kako se izbjeglice teško mogu zaustaviti tek vojnim sredstvima. Tako i glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon upozorava da napadi na ribarske brodove pred obalom Libije tek ugrožavaju egzistenciju tamošnjih ribara kojima tako neće ostati ništa drugo nego da još tjesnije surađuju sa krijumčarima. Povrh toga, gradonačelnik libijskog Tripolija Mahdi al Harati strahuje kako će u takvim napadima neminovno biti i žrtava među nedužnim civilima.

Slično misle i u organizaciji za ljudska prava Amnesty International: Philip Luther iz ove organizacije upozorava kako nesretnici kreću u svoje izgnanstvo preko mora zbog neljudskih uvjeta za život i bezakonja u Libiji. Njihove nevolje neće prestati ako im se presječe put za bijeg, nego će u samoj Libiji biti "napadnuti, zlostavljani i opljačkani".

Jedina alternativa je otvoriti legalan put u Europsku uniju - a on jednostavno ne postoji, tvrdi Luther. Zapravo, sa njim se slaže i europski povjerenik Avramopoulos. Za njega, borba protiv krijumčara je tek jedan segment europske strategije i upozorava da, ovako ili onako, izbjeglice neće ubrzo prestati pokušati doći do Europe. "Krize oko Europe stvaraju nove izbjeglice. Stabilizacija prilika je moguća samo u daljoj budućnosti, ali zato moramo i prestati razmišljati samo o hitnim mjerama nego se prebaciti na dugoročna, strukturna rješenja."