Što ako Kinezi otkriju užitak čokolade?
13. travnja 2006
Jer čokoladu su počele otkrivati nacije kod kojih ona nikada nije bila na jelovniku - Indija i Kina: "Ako si zamislite da milijardu i 300 tisuća Kineza svaki dan pojede po pločicu čokolade, koju trebaju kupiti na svjetskom tržištu, za Europljane ta količina više ne bi bila dostupna. Ako si samo zamislimo da bi se tako nešto i dogodilo - onda bismo doista imali problem," - objašnjava Torben Erbrath iz Udruženja njemačkih proizvođača slatkiša. To je danas doduše tek hipoteza, a računica je trenutno i više nego sebična: ukupno se na svijetu proizvede - i uglavnom pojede - 3,5 milijuna tona čokolade godišnje. Prosječan Kinez pojede 20 grama čistog kakaa u čitavoj godini. Prosječan Europljanin konzumira 5,5 kilograma. Prosječan Nijemac ne zna stati kada vidi čokoladu: on smaže 8 kilograma i 25 deka godišnje. Upravo zbog tih pokazatelja proizvođači čokolade slute ogromne potencijale na kineskom tržištu.
Cilj – osvojiti Kineze
"Postoji sajam 'Sweets China' - to je ogranak međunarodnog velesajma slatkiša i koji se ove godine po treći puta održava u Kini. Tamo se pokušava povećati promet, ali to ide sasvim polagano. Prehrambene su navike tamo potpuno drugačije da bi se mogao očekivati nagli porast potrošnje i da bi se onda na to trebali prilagođavati. To je ipak nevjerojatno." smatra Torben Erbrath. Ali, ako Kinezi i Indijci - recimo za pet godina – imaju namjere promijeniti svoje prehrambene običaje, bilo bi dobro da to već sada kažu. Jer, najveći je problem glavni sastojak čokolade: osim masti i šećera to je kakao. Kakaovac raste u tropskim zemljama Južne Amerike, zapadne Afrike i Azije i tek zasađenoj mladici treba točno pet godina da počne davati prve plodove. A problemi postoje već i sada: na primjer u Obali Slonovače odakle se uvozi 60% kakaovca za Njemačku, jer u toj zemlji već godinama bjesni građanski rat. Cijene su u međuvremenu narasle - ali kao nekim čudom, s isporukom nema problema. "Možda se dogodilo da je koji dan ili dva luka u Abidjanu, gdje se utovara kakaovac, bila zatvorena. Ali nekako se kakao uvijek dopremao u Europu. Razlog tomu je što je kakao glavni prihod te zemlje i taj novac u svakom slučaju stiže u Obalu Slonovače" objašnjava Erbath. Kome točno u ruke - to se dok nabada tortu od čokolade, pije čokoladni napitak ili dok za doručak priprema kukuruzne pahuljice s čokoladom malo koga tiče.
Europljanima „gorka“, a Kinezima mliječna čokolada
No, između Europe i Azije u prehrambenim navikama postoji i jedna velika razlika, koja može spasiti i uskršnje čokoladne zečeve: u Europi se sve više cijeni takozvana "gorka" čokolada, s osobito visokim udjelom kakaa. Carsten Keuneke, iz Udruženja proizvođača slatkiša ističe:"U Europi se veoma cijeni takva čokolada, prije svega u Francuskoj i Belgiji ali sve više i u Njemačkoj. Naravno da se nude i mliječne i bijele čokolade. Ako je to doista tako da baš takve čokolade više odgovaraju ukusu Kineza, onda europska paleta proizvoda može udovoljiti tim zahtjevima."