Šestodnevni radni tjedan u Grčkoj

Zakon je u Grčkoj poznat tek po broju 5053/2023 i zapravo je na snagu trebao stupiti već prvog ožujka. Ali zbog bojazni što će on značiti kod izbora za Europski parlament je vlada Kiriakosa Mitsotakisa odgodila stupanje na snagu tog zakona za početak srpnja.

Jer to je zakon koji se teško može dopasti zaposlenima u Grčkoj: „Zakonom 5053/2023 definitivno odumire načelo petodnevnog radnog tjedna“, konstatira Aris Kazakos, umirovljeni profesor radnog prava iz Soluna. Jer tim zakonom se isključivo poslodavcu daje ovlast, naložiti svom zaposlenom raditi još jedan dan u tjednu, doduše uz obavezu i plaćanja dodatka u iznosu od 40% dnevnice. No zaposleni tu nema pravo odbiti raditi duže, što znači duže i ukupno radno vrijeme.

Doduše svi u svijetu rada će znati razlikovati „radno vrijeme“ i „boravak na radnom mjestu“, ali barem kad je riječ o satima obaveze prema poslodavcu su Grci među najradišnijima u Europi: po navodima Eurostata na radnom mjestu moraju provesti 41 sat tjedno. Istovremeno, minimalnom nadnicom od 830 eura je Grčka tek na 15 mjestu članica Unije.

Zaposleni u Grčkoj su i bez ovog zakona zapravo izloženi samovolji poslodavca: teoretski tamo jest određeno 40 radnih sati tjedno, ali šef može naložiti radniku do najviše dva radna sata na dan prekovremeno u „ograničenom“ razdoblju – i to neplaćeno, tek uz obavezu kako će mu „nadoknaditi“ te sate slobodnim vremenom i godišnjim odmorom. Hoće li to ikad učiniti, to trebaju nadzirati posebni inspektori rada – kojih je u Grčkoj kronično premalo, a konzervativna vlada se niti ne trudi poboljšati njihov rad.

Poslodavac sve diktira kako želi

Još gore: u sektoru turizma i ugostiteljstva od prošle godine nema nikakvog petodnevnog radnog tjedna, a i to je tek početak. Jer kako je to i inače u današnjem radnom svijetu, kolektivni ugovori ionako polako nestaju, nego poslodavac sklapa individualan radni ugovor sa zaposlenikom – i tu onda piše što ga je volja, smatra profesor.

„Kod individualnih pregovora je poslodavac potpuni suveren koji diktira praktično sve uvjete i tek uz iznimku minimalnih i zajamčenih radnih prava. A kad se ovako liberaliziraju zakoni, onda se rasplinjuju i ti minimalni zaštitni okviri. A obzirom da poslodavac može diktirati uvjete kakve su njemu od koristi, to automatski vodi tome da se stvara radni odnos utemeljen na nepravdi. Jer ono što u radnom odnosu koristi samo jednoj strani, nikad ne može biti pravedno."

Vlada u Ateni obrazlaže novi zakon sve većim problemima na tržištu rada zbog nedostatka radne snage tako da se poslodavcima otvara mogućnost iskoristiti one koje već imaju. No i po mišljenju profesora radnog prava, to je potpuno krivo viđenje: najprije, duže radno vrijeme i veći pritisak neminovno znače i više udesa na radu – i to se u Grčkoj pod ovom vladom već događa. 2022. je u čitavoj zemlji bilo 104 smrtna slučaja na radnom mjestu, prošle godine je to naraslo na 179.

Je li znate što znači „tržište"?

A loša plaća i sve lošiji izgledi postići karijeru u Grčkoj jedino postiže da sve više Grka odlazi u inozemstvo. Najbolji primjer je sektor turizma: tamo se svi žale kako im nedostaje ljudi, a Grci ta radna mjesta zaobilaze u širokom krugu – jer to već nalikuje robovskom radu. Na primjer na otocima Mikonos i Santorini je za „sezonce“ normalno raditi baš svaki dan u tjednu, a smješteni su i po desetero u jednu prostoriju.

Barem kad se tiče tih poznatih turističkih odredišta je i prihod razmjerno dobar, što se ne može reći kod manje poznatih i skupih odredišta. Tako se ugostitelji i u Halkidikiju žale kako moraju ovog ljeta hotele otvoriti kasnije nego što bi htjeli jer nemaju ljudi.

No, i poslodavci bi trebali shvatiti pojam „tržište“ u tržištu rada: ako je ponuda manja od potražnje, to jedino znači da moraju ponuditi bolje plaće i bolje uvjete rada. Ali čini se da grčki poslodavci to još nisu shvatili.