"Čudo je da postoji bilo kakva priča o Srđanu Aleksiću"

Sudbina Srđana Aleksića, koji je ubijen nakon što je usred rata u BiH 1993. godine obranio svog susjeda druge nacije, ogledalo je prošlosti, a tendencija da se sjećanje na njega ignorira, slika je društva u kome danas živimo. Ipak, usprkos pokušajima da se sjećanje na čin Srđana Aleksića zaboravi, priča o njemu opstaje i neka je vrsta inspiracije, ali i opomene i obaveze za sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije.

To su u petak (27.1.) poručili sudionici rasprave „Srđan Aleksić - inspiracija i obveza“, održane u Pančevu u organizaciji Građanske akcije Pančevo i Neovisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) uz podršku njemačkog foruma ZFD u Srbiji.

“Oni koji su sada na vlasti se na početku svoje vladavine nisu toliko opirali društvu nastalom nakon 2000. godine, koje nije bilo savršeno, ali je svakako bilo mnogo bolje nego što je ovo danas, između ostalog i zbog odnosa prema ratnoj prošlosti. Ipak, kada su ojačali, rat su počeli predstavljati drugačije i tada je počela heroizacija ljudi za koje je dokazano da su izvršili ratne zločine”, rekao je novinar i predsjednik Neovisnog društva novinara Srbije (NUNS) Željko Bodrožić.

U takvom kontekstu, dodao je on, čudo je da uopće postoji bilo kakva priča o Srđanu Aleksiću. “Ako se ovako nastavi, ne bi me čudilo da se vlasti potrude da sjećanje na Aleksića ode u neki treći, četvrti plan, da sjećanje na njega potpuno izblijedi, a da ono malo ljudi koji na njega podsjećaju u budućnosti nemaju medije na kojima će o tome moći otvoreno govoriti”, dodao je Bodrožić.

Ubojstvo Srđana Aleksića

Srđan Aleksić imao je 26 godina 1993. godine, u vrijeme kada je u njegovom gradu Trebinju organiziran progon muslimana iz tog grada. Papire o njihovom „dobrovoljnom iseljenju" potpisao je jedan od osnivača Srpske demokratske stranke, tadašnji gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević. Aleksić je bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) ali je, prema pisanju medija, bacio oružje, zgađen onim što se događalo na dubrovačkom ratištu.

Odluku da 21. siječnja 1993. godine, zaštiti Alena Glavovića, koga su pripadnici Vojske Republike Srpske u centru Trebinja počeli brutalno mlatiti, Srđan Aleksić platio je životom – spasio je Glavovića, ali je onda on pretučen i nekoliko dana kasnije preminuo u trebinjskoj bolnici.

Jedan od onih koji su ga pretukli je nedugo nakon toga poginuo na ratištu, a ostala trojica osuđena su na nešto više od po dvije godine zatvora. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić je 2012. godine Srđana Aleksića posthumno odlikovao medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“.

Propuštena prilika

Direktorica njemačkog foruma ZFD Nataša Govedarica, koja je vodila raspravu u Pančevu, je tendenciju društva u Srbiji da se udaljava od suočavanja s ratnom prošlošću, umjesto da taj proces dovede do kraja, nazvala propuštenom prilikom za katarzu i postavila pitanje koliko umjetnost ima kapaciteta za mijenjanje društva i pojedinaca.

"Povratak ljudi i političkih stranaka koji su sudjelovali na ovaj ili onaj način u ratu u bivšoj Jugoslaviji i njihov pokušaj da relativiziraju strašnu ratnu prošlost je logičan slijed stvari. Sjećanje na Srđana Aleksića je neugodno za aktualne vlasti; logično je da oni koji svakodnevno vode ratnohuškačku politiku ignoriraju sjećanje na nekog kao što je Aleksić.Tako je i umjetnost nešto što oni ignoriraju. Osim toga, stvara se medijski šum u kome istina ima malo šansi da ispliva, jer je zatrpana lažima i glupostima. Ipak, iako me vrijeme u kome živimo demantira, ja i dalje vjerujem da umjetnost ima smisla, jer djeluje na pojedince koji zahvaljujući umjetničkim djelima, premda malo počnu mijenjati svoj stav o nekim pojavama u svijetu”, rekao je režiser Srdan Golubović koji je 2013. snimiofilm "Krugovi”, inspiriran Srđanom Aleksićem koji je tada na Berlinaleu privukao veliku pažnju.

On je ispričao da je, kada je čuo za sudbinu Srđana Aleksića shvatio da je to junak kakvog je „tražio cijeli život".

"Bili smo godinama opkoljeni lažnim herojima, tim Arkanima, Mladićima i sličnima i odjednom se pojavio čovjek koji je u sebi nosio sve što sam smatrao uzvišenim, ljudskim i humanim. Zanimale su me posljedice kako herojski čin utiče na ljude, da li može da proizvede nešto ljudsko. Tu je bila i ključna rečenica koji je izgovorio Srđanov otac Rade Aleksić - da bi strašna smrt njegovog sina za njega bila manje tragična ako bi to proizvelo neke dobre i pozitivne stvari u budućnosti. On je izgovorio rečenicu koja je vrlo važna - kada baciš kamen u vodu, stvaraju se krugovi. To su krugovi dobra, humanosti u ljudskosti kojima smo se mi htjeli baviti”, rekao je Golubović.

Novinarska nagrada

Prilika da Srđan Aleksić ne bude zaboravljen je i nedavno ustanovljena regionalna novinarska nagrada koja nosi njegovo ime. "Imamo mnogo ljudi koji su se cijeli svoj novinarski vijek borili protiv onoga što se događalo uoči i tijekom rata. S pravom je Tamara Skroza ponijela tu nagradu, zajedno s Viktorom Ivančićem, koji je s cijelom ekipom iz Splita svima nama bio uzor. Da nije bilo njih i drugih novinara poput njih, pitanje je da li bih se ja i neki iz moje generacije i bavili novinarstvom”, rekao je Bodrožić koji je bio u žiriju za dodjelu te nagrade.

Promjene brže nego što očekujemo

Izvršna direktorica Građanske akcije Pančevo i antiratna aktivistkinja Ljiljana Spasić zahvaljujući čijoj inicijativi je 2010. godine jedan prolaz u Pančevu nazvan po Srđanu Aleksiću, podsjetila je da je tada jedan profesor građanskog obrazovanja o njemu održao javni sat.

“To nam je dalo nadu. Glas žrtava se tada mogao čuti, a kasnije se veći prostor otvarao za one koji su te zločine činili. Moj dojam je da među mladim ljudima zanimanje za Aleksića danas jedva postoji. To se vidi i po broju mladih koji su danas došli na polaganje cvijeća na spomen ploču Srđana Aleksića u prolazu koji nosi njegovo ime. Ostaje da vjerujemo da svijet mijenjaju male grupe ljudi, na civilnom društvu je da nastave da rade”, rekla je Ljiljana Spasić.

Osim prolaza u Pančevu, ime Srđana Aleksića nosi i jedan prolaz u Novom Sadu, po jedna ulica u Sarajevu i Beogradu i trg u centru Novog Pazara. Od nedavno je priča o Aleksiću uvrštena u udžbenike povijesti za osmi razred u osnovnim školama u Srbiji.

"Ono što mi daje nadu je to da se društvena klima mijenja lakše nego što mislimo, da se mnoge stvari promijene kada se stvore uvjeti i kada postoji volja da društvo ima oblik kakav bi trebao imati. Velika je stvar što je priča o Srđanu Aleksiću opstala iako je ignoriraju. Kroz te prolaze i ulice priča o njemu je postala neka vrsta podsjetnika i mislim da je neuništiva”, zaključio je Srdan Golubović.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu