Zloupotreba moći medija - zar i u Njemačkoj?

Izgleda da su novinari već odavno izgubili pojam o granicama između dopustivog i neprihvatljivog. Skupa s privatnim detektivima britanski novinari su pregledavali mobilnu poštu jedne otete djevojčice i na taj način znatno omeli policijsku istragu. Nadalje, zabilježeni su slučajevi gdje su reporteri provaljivali u govornu poštu obitelji ubijenih vojnika ili rodbine žrtava terorističkih napada. Optuženi su također i za nelegalno prikupljanje informacija.

Događa li se to i u Njemačkoj?

Nerijetko je u prošlim desetljećima dolazilo i u Njemačkoj do neugodnih medijskih skandala. Ilustrirani časopis Stern tako je primjerice 1983. u velikom stilu objavio dnevnike koje je navodno napisao sam Adolf Hitler. Izdavačka kuća Gruner + Jahr platila je više od devet milijuna tadašnjih maraka za 60-ak svezaka lažnih Hitlerovih zapisa.

Ipak nedugo nakon njihova objavljivanja ispostavilo se da su novinari nasjeli na prevaru. Ova nevjerojatna priča o reporteru Stern-a Gerd Heidemannu i varalici Konrad Kujau je kasnije doživjela svoju filmsku adaptaciju.

Veliki medijski skandal Gladbeck

Važnu ulogu u skandalu „Gladbeck“, otmici koja je 16. kolovoza 1988. šokirala Njemačku, odigrala je pohlepa, želja za što većom tiražom i gledanosti. Gangsterski duo, Dieter Degowski i Hans-Jürgen Rösner, napao je podružnicu „Deutsche Bank-e“ u Gladbecku. Tijekom svog dvodnevnog bijega više puta su ovi pljačkaši uzimali taoce kao „žive štitove“. A kada je tijekom jedne vožnje autobusom došlo do pucnjave, smrtno je stradao jedan 15-ogodišnjak. Na kraju je tijekom završne policijske akcije preminuo je 18-ogodišnji Silke Bischoff. Veliki dio ovih događanja gledatelji su mogli pratiti preko svojih malih ekrana u javljanjima u živo.

U središtu Kölna novinari su okružili vozilo otmičara te su intervjuirali jednog člana bande. Neki od novinara čak su sjedili sa zločincima u automobilu i izvještavali. Ovakvo ponašanje predstavnika vodećih medijskih kuća potaknulo je debatu o odgovornosti i moralnim granicama medijskog izvještavanja.

Ipak, ovakav slučaj kakvom sad svjedočimo u Velikoj Britaniji, gdje su novinari svjesno i u velikoj mjeri kršili zakone, nije zabilježen u Njemačkoj. Ella Wassink, glasnogovornica Njemačkog vijeća medija (Deutscher Presserat) smatra da je takav razvoj događaja teško zamisliv u njemačkim uvjetima. „Nemamo nikakvih povoda za sumnju, kao ni spoznaja o tome da se u njemačkim medijima odvijaju slične priče.“rekla je Wassink.

Novinarsko vijeće: Samokontrola se do sada pokazala dovoljnom

Ovo vijeće, organizacija na koju se građani obraćaju u slučaju eventualni žalbi na rad medija, bazira se na samokontroli. Predstavnici izdavačkih kuća i novinarski sindikati zaduženi su za kontrolu pridržavanja određenih temeljnih pravila etičnog novinarstva. Tko se ogriješi o takozvani novinarski kodeks često je strogo kritiziran i mora objaviti ukor u vlastitom mediju. Novinarski kodeks obavezuje novinare na pridržavanje zakona te zabranjuje sve nelegalne metode istraživanja.

Prošlih godina , prema riječima Elle Wassink, prijavljen je iznimno mali broj ukora njemačkih novinara. Skandal u Velikoj Britaniji objašnjava ona rastućim „trivijaliziranjem“ britanskom medijskog svijeta. „Očito čitatelji cijene ovaj oblik novinarstva“, požalila se Wassink.

Medijski mogul Murdoch i zaštita privatnosti

Britanski bulevarski tjednik „News of the World“ pripada koncernu australskog medijskog mogula Ruperta Murdocha. Njegovi listovi vladaju medijskim tržištem Ujedinjenog Kraljevstva. Stoga ne čudi da britanski političari, pripadali oni ljevici ili desnici, Laburistima ili Torijevcima, žele osvojiti Murdochovu naklonost. „Njegova superiornost i apsolutna dominantnost omogućila ovakav razvoj događaja u Velikoj Britaniji“, smatra Michael Haller, direktor Instituta za novinarsko istraživanje u Leipzigu. „Murdochuv utjecaj daje njegovim redakcijama osjećaj moći i slobode. Upravo je ta kombinacije uzrok problema.“

Čak je i zaštita osobnih prava u kaznenom pravu u Njemačkoj stroža i izraženija nego što je to slučaj u Velikoj Britaniji. Poznati i slavni su ti koji najviše profitiraju od ovih zakona. Očito je medijska industrija uzela toliko maha da je nastala nova generacija odvjetnika specijaliziranih za prava medija te zaštitu privatnosti. Već se prije događalo da su njemačke novinarske kuće bile prisiljene platiti poveće novčane odštete.

Tako Haller ipak ne želi u potpunosti odbaciti svaku sumnju u poštenje njemačkih medija. Postoji vjerojatnost da se i njima katkad potkrade pokoja greška te se tad ,u svrhu istraživanja, ogriješe o zadana pravila. „No „odmetnike“ možete pronaći u svakoj struci. Ali to su već teži patološki slučajevi, koji više nemaju nikakve veze za novinarstvom“, kaže Haller.

Autori: Niels Naumann / L. talijančić

Odg. ur.: Z. Arbutina