Zene na sveucilistu: trnovit put do profesure

Vrlo se tesko probiti na sam vrh, a za zene jos teze. No, Angela Haubner unatoc svemu to zeli. Ona je docentica na Pedagoskom fakultetu Sveucilista u Hannoveru i za nekoliko tjedana dovrsit ce svoj doktorski rad. Time ce prebroditi prvu vaznu etapu na putu prema gore, trnovitom putu do vlastite profesure. Put, na kojem zene cesce posustaju nego muskarci, ako uopce njime krenu.

"To nije tako da ti netko pridje i kaze:"Ti si zena, i zato si losa", ali ja ipak osjecam da sam u toj manjini. Radim u institutu u kojem velikom vecinom prevladavaju muskarci, i to ne kao sekretarica. Bit cu jedina zena s doktorskom titulom. I to na neki nacin izolira." – kaze Angela Haubner.

Tocno polovica svih njemackih studenata su zene, ali kod doktoranata, njihov udio pada na 30 posto. Kad je u pitanju profesura, ona je u rukama tek svake desete zene. Kliseji poput onih da se kod prefesora instiktivno misli na muski spol, na genijalnog Einsteina s bijelom kutom i rasbarusenom kosom, i nisu samo kliseji u djecjim glavama. "Kad se kaze znanstvenica, onda se ne radja puno asocijacija. Znanstvenik je uvijek kaotican profesor ili samotnjak u svom laboratoriju, to su rjedje zene s djecom i sarolikim, zanimljivim zivotom. A to je ono sto zene plasi."- istice Christine Kurmeyer, povjerenica za zene na Sveucilistu u Hannoveru, koja zeli pokazati da postoje i drugi uzori. Jedna od mogucnosti za to su i mentoring-programi: mlade znanstvenice kao Angela Hubner suradjuju s uspjesnim profesoricama. Mentorice se redovito sastaju sa svojim sticenicama i daju joj savijete o karijeri na sveucilistu. Cesto su to cisto nesvjesne greske: zene npr. cesce zaboravljaju da ne moraju protezirati samo svoje znantsvene rezultate, vec vrlo ofenzivno i same sebe, naglasava C. Kurmeyer: "Muskarci takve stvari rijetko previdjaju. U stilu: prezentiram sebe, a medju ostalim i moj projekt. Kod zena je to prije obrnuto: one predstavljaju projekt, a medju ostalim i ja sam s tim imala neke veze..Jer: stav: moram prodavati sebe, za zene jos uvijek ima negativnije konotacije, nego za muskarce."

Ono sto zenama teze pada je ophodjenje s porazima. Angeli Haubner se naime dogodilo ono sto medju doktorantima slovi kao apsolutna nocna mora: jedan od njezina dva profesora koji su pratili njezin doktorski rad nije vise htio to ciniti, zato sto je u jednom strucnom problemu zastupala drukcije misljenje. Je li ona zaista nije bila u pravu ili je mozda profesor bio povrijedjen u svojoj tastini? Zamolila je svoju tadasnju mentoricu prof. Sabine Kunst za ocjenu:"Objasnila sam joj da se ponekad nailazi na otpor koji ne smije previse uzeti k srcu. Utjesila sam ju i dala joj snage da ne uzima previse ozbiljno ako ju netko od preofesora nece. Mislim da su upravo muski prodesori oni koji naginju tome da kazu: to onda ni strucno gledano, nije dobro."

Angela Haubner brzo je prebrodila svoju dvojbu, a pri tom joj i nije pomogla samo njezina mentorica, vec i druge sudionice u mentoring-programu. Jer, za vrijeme 9 mjeseci, koliko traje program u Hannoveru, ne sastaju se samo mentorice sa svojim ucenicama, vec i ucenice medjusobno, kako bi izmijenile iskustva. Ideja je pri tom da se zene na istom stupnju karijere bolje povezu jedna s drugom.