Zemlja u kojoj je svaki drugi stanovnik pisac

Svjetska javnost je vjerojatno prvi put registrirala islandsku suvremenu književnost 1955. godine kada je Halldor Laxness dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ali kao što su danas Björk ili Sigur Rós pojam u glazbenom svijetu, tako su autori krimića Arnaldur Indridason i Hallgrimur Helgasson poznati i nadaleko izvan granica svog malog otoka. Helgasonov roman "101 Reykjavik" je uspješno prenesen na filmsko platno što je od umjetničke i party-četvrti glavnog grada Islanda učinilo meku za turiste iz cijeloga svijeta. 

Knjižare rade i do ponoći

Islandski jezik govori oko 318.000 ljudi. Toliko stanovnika naime ima cijeli Island - kao pola Frankfurta. Riječ je, dakle, o vrlo maloj zemlji s jednim od najmanjih knjižnih tržišta na svijetu. No, gotovo da se niti jedna druga nacija na svijetu ne definira tako snažno upravo preko književnosti: Islanđani kupuju mnogo knjiga - u prosjeku osam godišnje, što je ukupno 2 i pol milijuna. Knjige su u Islandu najomiljeniji poklon, a čitanje strast, kako upućuje Thomas Böhm, šef islandskog nastupa u Frankfurtu: "Dok na Islandu sve trgovine zatvaraju u 18 sati, knjižare su otvorene do 22 sata, neke čak i do ponoći. To su omiljena sastajališta u Reykjaviku. Mislim da ne postoji simboličnija slika. Evo možda još jedne: pred Božić u trgovinama pored velikih stolova s prozom stoje jednako veliki stolovi s pjesmama. A nacija koja pjesme cijeni jednako kao i romane mora biti velika književna nacija".

Najviše književnih nobelovaca po glavi stanovnika

Velika književna nacija u kojoj je, kako se priča, svaki drugi stanovnik barem pisac iz hobija. To je možda malo pretjerano, ali činjenica je da Udruga pisaca broji 400 članova, a otkako je Halldor Laxness 1955. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, Islanđani sa smješkom naglašavaju kako njihova zemlja ima najviše književnih nobelovaca po glavi stanovnika. Uopće - bilo da je riječ o najviše nobelovaca, najviše novoobjavljenih knjiga, najviše internetskih priključaka ili bazena - usporedbe "po glavi stanovnika" su omiljeni sport u Islandu, tvrdi njemačko-islandski pisac Kristof Magnusson u svom turističkom vodiču pod naslovom: "Uputstvo za upotrebu Islanda". Islanđani, naime, obožavaju superlative.

I rado pričaju priče - to je činjenica. Pripovjedačka umjetnost je stoga glavna karakteristika suvremene islandske književnosti, kaže Magnusson: "Pritom nije najvažnija 'poruka' pisca, ono što nam on želi reći, nego da priča funkcionira. I to je nešto što odlikuje sve islandske autore -  svi oni znaju napisati napete priče koje zarobe čitatelje". I to je uvijek bilo tako.

Fascinacija sagama

Najstarija forma u kojoj su Islanđani sebi i svijetu pričali priče su takozvane sage. Onako kako su zapisane u 13. i 14. stoljeću i danas se mogu čitati - ako znate islandski. Jezik, naime, gotovo da se i nije kroz sva ta stoljeća promijenio. Drevne sage i danas su dio islandske svakodnevnice. "Cijela zemlja vrvi od literarnih predaja", rekao je svojevremeno nacionalni pjesnik Halldor Laxness. Stručnjak za sage i autor Arthúr Björgvin Bollason tu pojavu objašnjava na konkretnim primjerima: "Kada se Islanđani negdje sastanu da bi se proveselili, nekad i uz malo alkohola, onda često pričaju o sagama. I do danas se ljudi vrlo snažno identificiraju s likovima iz saga. Neki ljudi imaju svoje omiljene junake, ljudi pričaju rado o njima jer su nam i danas - zato što su prije 700 godina prikazani tako čudesno živo - vrlo bliski."

Islandske sage su ostavile tragove i u književnom stvaralaštvu brojnih drugih zemalja - slavnom argentinskom piscu Jorgeu Luisu Borgesu na nadgrobnom spomeniku stoji citat upravo iz jedne sage. Trenutno se radi na njihovom novom prijevodu na njemački i još tri jezika - što je trenutno najveći prevoditeljski projekt na svijetu. Još jedan superlativ!

Autorica Gabriele Schaaf/ dd

Odg. ur.: N. Kreizer