ZDF: Ideološki "potpaljivači" Tuđman i Milošević
12. ožujka 2020
Poza je državnička. Fotografija profesionalna. Ministar sjedi za radnim stolom. U pozadini je hrvatska zastava. On potpisuje neki dokument. Scenografija koja daje naslutiti: ovdje se događa nešto važno. Nešto što je u interesu Hrvatske.
Ministar Gordan Grlić Radman potpisuje otvoreno pismo drugom programu njemačke televizije ZDF. Fotografiju je 29.11.2019. objavio na svom Twitteru i na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) - te objasnio kako je njime reagirao na prikazivanje ZDF-ove dokumentarne serije „Balkan u plamenu: Jugoslavija – bačva baruta" („Balkan in Flammen: Pulverfass Jugoslawien").
Ministrove primjedbe na 11 stranica
Na čak 11 stranica ministar je pokušao objasniti razloge svog (i Vladinog) nezadovoljstva ZDF-ovim uratkom. On secira mnogobrojne scene i izjave sugovornika, navodi svoje primjedbe - a svrha pisma je, kako kaže, „bolje razumijevanje procesa i uzroka raspada bivše Jugoslavije, opovrgnuti niz tvrdnji te ukazati na neke nespomenute činjenice".
Ministrova ključna primjedba: prikazano ne odgovara povijesnim činjenicama – onako barem kako ih vidi službeni Zagreb. Između ostaloga je predbacio ZDF-u da je krivo (pr)ocijenio ulogu Franje Tuđmana, odnosno da se u dokumentarcu „osjećaju gotovo jugonostalgični ton i simpatiziranje Tita":
„…Tita se, istina, naziva diktatorom koji je uspostavio komunističku diktaturu. Ali se isto tako navode brojne ocjene kao što su „Tito je izgledao dobro, bio je simpatičan, imao je plave oči koje su očaravale …umio je konkretizirati budućnost", „…nakon rata postao je superzvijezdom. Svi Jugoslaveni željeli su mir i stabilnost, a upravo je to obećavao."
Hrvatski šef diplomacije dodaje kako „s našeg gledišta takav opis pokazuje koliko su, u određenim krugovima, još uvijek snažni odjeci jugoslavenske propagande i ideološki uvjetovanog idealiziranja bivše Jugoslavije."
Drugim riječima: Grlić Radman je ZDF optužio praktički da je jugonostalgična postaja koja u 21. stoljeću emitira - jugoslavensku propagandu.
„Ideološki potpaljivači" Tuđman i Milošević
Dosta prostora je on posvetio načinu na koji je ZDF prikazao lik i djelo bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. ZDF je naime Tuđmana i Slobodana Miloševića nazvao „ideološkim potpaljivačima" rata, vrlo kritički se rasvjetljava njihova politika koja je prethodila sukobima u Bosni i Hercegovini i de facto se, nakon gledanja dokumentarca, može steći dojam da su podjednako krivi za ono što je uslijedilo u toj zemlji: krvavi rat s brojnim ljudskim žrtvama.
Grlić Radman je predbacio ZDF-u i da je „posvema promašena tvrdnja da je Tuđmanov uzor za mladu, hrvatsku demokraciju bila „neovisna Hrvatska iz 1941., Hitlerova marionetska država u kojoj su vladali ustaše". Kao argument u prilog svojoj tvrdnji piše da je „Tuđman bio Titov partizan". I poručuje ZDF-u da je to u dokumentarnom filmu „ispravno prikazano".
Dokumentarac na koji je reagirao hrvatski šef diplomacije, ZDF je prikazao u lipnju 2019. – punih šest mjeseci prije slanja pisma u centralu ZDF-a u Mainz. Zašto nije poslano ranije – ako je Zagreb već bio uvjeren da se radi o tako velikim propustima ZDF-a?
Zašto je poslano usred kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj? I samo nekoliko dana nakon velikog skupa u Stuttgartu, na kojem je formalno proslavljena 30. obljetnica tamošnjeg HDZ-a, a ustvari se radilo o predizbornom nastupu tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na kojem je zatražila podršku dijaspore? U njezinom je društvu tada bio i ministar (i bivši veleposlanik u Njemačkoj) Grlić Radman.
„Nakupilo se toga dosta…"
Izvori u hrvatskoj diplomaciji s kojima je DW razgovarao nisu bili pretjerano oduševljeni slanjem pisma od strane člana vlade jedne strane zemlje. Oni znaju da se takav potez u demokratskim sustavima može lako shvatiti kao pokušaj utjecanja na izvještavanje i napad na slobodu medija. Ipak, naglašavaju kako se konačno moralo reagirati.
Hrvatska vlada očito već neko vrijeme nije zadovoljna načinom na koji se o njoj i Hrvatskoj izvještava u stranim (u ovom slučaju u njemačkim medijima) i pismo ZDF-u je samo kulminacija tog višegodišnjeg nezadovoljstva. „Nakupilo se toga dosta", kazao nam je jedan diplomatski izvor. Posebno je Zagreb, kako nam tvrde sugovornici, iritiralo „izjednačavanje krivnje" Miloševića i Tuđmana za ratne sukobe.
„Potrebno je sigurno kritički valorizirati lik i djelo Franje Tuđmana, ali to je ipak bilo previše od ZDF-a, na to ne pristajemo jer ne odgovara činjenicama", kaže nam jedan izvor.
ZDF je, kako smo to u međuvremenu saznali, odgovorio Grliću Radmanu. Već 20.12.2019. (samo dva dana uoči prvog kruga predsjedničkih izbora) intendant njemačkog javnog servisa Thomas Bellut poslao je pismo hrvatskom šefu diplomacije. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova potvrdilo je na upit DW-a da su dobili pismo. Iako su prošla već tri mjeseca od njegovog primitka, ono nigdje u Hrvatskoj nije objavljeno – nije ga objavio ni ministar na svom Twitteru, a nema ga ni na stranicama ministarstva.
Pitali smo MVEP zašto? „Kako sam ZDF nije odgovorio u obliku otvorenog pisma, nismo ga objavili", glasio je odgovor iz Zagreba.
DW je od izvora u ZDF-u dobio uvid u Bellutov odgovor. Smatramo da javnost ima pravo znati na koji se način jedan javni TV-servis brani od tvrdnji iz pisma hrvatskog ministra, kakvu argumentaciju koristi i je li možda njemački indendant ipak priznao neke faktičke greške koje reklamira ministar Grlić Radman?
Odgovor ZDF-a na samo dvije stranice
Na pismo od 11 stranica iz Zagreba Bellut odgovara dopisom na samo dvije stranice. Zahvalio se Grliću Radmanu na zanimanju za programom ZDF-a, te nedvosmisleno poručio da je nadležna redakcija u produkciji dokumentarca konzultirala brojne znanstvene stručnjakinje i stručnjake, odnosno da je on nastao na temelju međunarodnog historijskog istraživanja.
Bellut priznaje da su događanja oko raspada Jugoslavije prikazana u komprimiranom obliku – vrijeme je u takvim formatima ograničeno, te naglasio da film cilja primarno na njemačku publiku čije se temeljno znanje o materiji ne može usporediti sa znanjem ljudi u Hrvatskoj ili Srbiji.
„Kod točaka koje spominjete po mom se i mišljenju znanstvenih savjetnika ne radi o materijalnim greškama, već više o različitim ocjenama konflikta u Jugoslaviji. A one se po prirodi stvari razlikuju ovisno o političkim stavovima i nacionalnoj pripadnosti", piše intendant ZDF-a Thomas Bellut.
Na Grlić Radmanovu primjedbu kako je kriva ZDF-ova tvrdnja da u bivšoj SFRJ u kontekstu zaoštravanja političke krize „suverenitet prva traži Hrvatska", gdje ministar dodaje da je Slovenija bila „pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost republika i jasan otpor politici dominacije srpskog komunističkog vodstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem", Thomas Bellut replicira:
„Kad Vi navodite da je Slovenija bila predvodnik u zahtjevima za neovisnost, neki bi Vam stručnjaci u kontekstu 1990. godine sigurno rekli da ste u pravu. Ali serija ZDF-a pravi malo veći povijesni krug, i u tom kontekstu za mnoge „Hrvatsko proljeće" iz 1971. godine predstavlja prvi zahtjeve za neovisnošću naroda Jugoslavije."
Tuđmanova uloga u konfliktu u BiH
Intendant ZDF-a se osvrnuo i na kritike iz Zagreba vezane uz prikazivanje lika i djela Franje Tuđmana. Bellut naglašava kako je posebno u trećem (posljednjem) dijelu serijala odano priznanje uspostavi demokratske Hrvatske s tržišnim gospodarstvom, te dodaje: „Jedan dio zasluga za to sigurno pripada i Franji Tuđmanu. Pojam „ideološki potpaljivač" je ovdje konkretno vezan uz njegovu politiku uoči i za vrijeme rata u Bosni." Možda je redakcija to mogla i malo jasnije transportirati, napominje on.
Što se tiče kritika šefa MVEP-a na račun načina na koji je ZDF prikazao Tita, Bellut demantira tvrdnje da je on predstavljen u duhu „socijalističke propagande", odnosno da se prešućuje njegove zločine. Jedan od sugovornika u dokumentarcu je britanski povjesničar Misha Gleny koji u filmu govori o brojnim žrtvama u konfliktu između partizana i ustaša. Tita se u filmu naziva „autokratom" čiji je režim izgrađen „željeznom rukom", on je predstavljen kao čovjek koji se bez zapreke osvećivao monarhistima i nacionalistima, kao čovjek koji je „dao pogubiti desetke tisuća vojnika i civila".
„Više od dvije minute filma se odigravaju na Golom Otoku. Pritom se opisuje stravično postupanje prema protivnicima režima u socijalističkoj Jugoslaviji", piše Bellut.
Na koncu pisma, njemački intendant podsjeća Grlića Radmana da ZDF kao javno-pravni servis „ima zadatak da prikaže pluralnost različitih pozicija, i to iz različitih uglova, te pošteno".
Hrvatska i Mađarska
U 2019. su, po saznanjima DW-a, samo dvije zemlje uputile prosvjedna pisma njemačkom javnom servisu zbog načina na koji je ova TV-postaja prikazao njihovu bivšu, odnosnu aktualnu vlast. Bile su to Hrvatska i Mađarska. U rujnu je mađarski veleposlanik Péter Györkös otvorenim pismom predbacio njemačkoj TV-postaji da u svom dokumentarcu „Sati odluke: Angela Merkel i izbjeglice" (emitiranom 4.9.2019.) nije na objektivan način prezentirala činjenice vezane uz postupke Mađarske i premijera Viktora Orbana na samom početku „izbjegličke krize" u rujnu 2015.
ZDF je to demantirao i poručio veleposlaniku da su autori filma u više navrata bezuspješno pokušali dobiti izjave od predstavnika mađarske vlade, odnosno samog premijera Orbana.