Švicarci protiv ograničavanja plaća menadžerima

Nakon radničkog ustanka u bivšem DDR-u 17. lipnja 1953. Bertolt Brecht je tamošnjoj vladi ironično preporučio da ukine narod i izabere si neki drugi. Možda je šezdeset godina kasnije poneki njemački šef koncerna razmišljao upravo o tomu. Gotovo tri četvrtine Nijemaca bi, naime, ograničilo visinu primanja vodećih menadžera na najviše 12 puta više nego što zarađuje najlošije plaćeni zaposlenik toga koncerna. To je rezultat jednog ispitivanja javnog mnijenja provedenog po nalogu novina Welt am Sonntag. U Švicarskoj je narod istoga dana kad su objavljeni rezultati istraživanja u Njemačkoj mogao uvesti takvo ograničenje. Ali, Švicarci su jasno rekli: "Ne, hvala".

Oko 65 posto građana koji su izašli na referendum odbacili su prijedlog Narodne inicijative švicarskih mladih socijalista "Za pravedne plaće". Time je u švicarski Ustav trebala biti unesena odredba da nijedan šef ne može u jednom mjesecu dobiti više novca nego što najslabije plaćeni zaposlenik u njegovom poduzeću zaradi za godinu dana. Nekoliko tjedana prije referenduma zagovornici i protivnici toga prijedloga imali su podjednaku potporu. Ali, na referendumu je inicijativa odbačena. Predsjednik Mladih socijalista David Roth priznao je poraz.

Jedna godina prema tri radna vijeka

Pritom su u Švicarskoj ipak snažni zahtjevi za većom pravdom kod visine plaća. Još u 1980-im godinama gotovo nigdje šefovi nisu zarađivali 12 puta više od najslabije plaćenih zaposlenika. Danas šef svjetskog koncerna Nestlea Paul Bulcke zarađuje godišnje 12,6 milijuna franaka (10,2 milijuna eura), što je 238 puta više nego što zarađuje najslabije plaćeni zaposlenik u tom poduzeću. U farmaceutskoj tvrtci Roche odnos je čak 1:261, kod proizvođača satova Swatch 1:137.

Ipak, pokazalo se da većina Švicaraca smatra da je dovoljna inicijativa koja je prihvaćena u ožujku. Njome je propisano da uprave poduzeća koja su na burzi ne smiju nekontrolirano sebi podizati plaće. Konačnu odluku o visini njihovih plaća ima većina dioničara.

Niska stopa nezaposlenosti

Sličnu odredbu razmatraju i predstavnici kršćanskih demokrata i socijaldemokrata u Njemačkoj koji trenutno još pregovaraju o koalicijskom ugovoru. Prema pisanju novina Bild am Sonntag CDU/CSU i SPD su dogovorili da za visinu menadžerskih plaća uvedu obvezujuće ograničenje. Nadzorni odbori bi u poduzećima koja su na burzi morali utvrditi za koliko plaće članova uprave smiju biti veće od prosječne plaće u tom poduzeću. Thomas Oppermann iz SPD-a je izjavio: "Gdje slobodno tržište zakaže država mora pokušati pobrinuti se za pravdu."

Tako su argumentirali i zagovornici referenduma u Švicarskoj. Poslodavci su, nasuprot tomu, tvrdili da je pravedno ono što stvara radna mjesta i blagostanje. Na tom području Švicarska ima što pokazati. O tako visokim plaćama njemački zaposlenici mogu samo sanjati. Istovremeno najkonkurentnije narodno gospodarstvo (prema podacima Svjetskoga gospodarskog foruma WEF) osigurava da nezaposlenost bude niska, naime oko tri posto.

Uvođenje minimalne satnice?

Sve bi to bilo ugroženo, tvrdili su švicarski poduzetnici, ako bi se ograničila primanja menadžera na razini 1:12. Na divovskim plakatima je stajalo: "Uništiti radna mjesta? 1:12 Ne". A iznad Ne su stajali srp i čekić, simboli komunizma.

Poduzetnici su ukazivali i na podatke porezne uprave prema kojima 80 posto poreznih prihoda u Švicarskoj dolazi od onih deset posto najbogatijih u toj zemlji. "Uvjeren sam da je švicarsko stanovništvo u gospodarskim pitanjima otvoreno, pragmatično i razumno", izjavio je šef Rochea Severin Schwan.

Hoće li Schwan zadržati to uvjerenje i nakon sljedećeg referenduma, to će se još vidjeti. Naime, Švicarci će 2014. godine glasovati o uvođenju minimalne satnice. Sindikati zahtijevaju preračunato 18,50 eura na sat - deset eura više nego što bi prema želji SPD-a sad trebalo biti uvedeno u Njemačkoj.