Zašto Njemačka štiti korupciju?

Još prije devet godina su Ujedinjeni narodi donijeli Konvenciju protiv korupcije (United Nations Convention Against Corruption - UNCAC) koju je već potpisalo i ratificiralo 160 zemalja. Tek malobrojne zemlje oklijevaju ratificirati tu konvenciju i u neslavnom društvu sa Sirijom, Sudanom ili Saudijskom Arabijom je i - Njemačka!

Velikim njemačkim koncernima koji i djeluju na svjetskom tržištu to postaje sve veći problem i ugrožava njihov ugled. Zato su poziv potpisali gotovo svi vodeći koncerni, od Deutsche Banka i osiguravatelja Allianza, pa do Siemensa, Daimlera, Bayera, Metroa, Eona, Telekoma... Popis je veoma dug i sadrži više od 30 tvrtki koje žele da Njemačka konačno prihvati konvenciju protiv potkupljivosti.

Ne direktori, nego - političari!

Jer njemački koncerni su se već odavno odrekli "plavih kuverti" kako bi došli do poslova i nije problem korupcija u poduzećima - nego u politici! Naime, gotovo je apsurdno da u ovoj zemlji nema zakona koji bi kažnjavao mito političarima. Točnije rečeno, naravno da je kažnjivo ako neki zastupnik Bundestaga primi novac kako bi prilikom donošenja nekog zakona glasovao onako kako netko želi, ali to konvenciji Svjetske organizacije nije dovoljno.

Jer tu ostaje široko polje gdje zastupnici mogu "predlagati" donošenje nekog zakona, neku temu uvrstiti da o njoj raspravljaju povjerenstva, kako vlastite stranke tako i Bundestaga. Svugdje tu može nastupiti "sukob interesa" ili sasvim konkretno, da netko dobije novac da se o tome progovori u političkim plenumima. Jedina obaveza zastupnika jest prijaviti izvore svojih prihoda - i parlamentu i poreznim organima, ali u načelu - to zapravo, po slovu zakona, nije kažnjivo.

Kako Berlin onda drugima može "soliti pamet"?

S druge strane, korupcija u poduzećima jest itekako kažnjivo djelo i zato njemački koncerni zahtjevaju da njemački parlament hitno ispravi taj nedostatak i onda konačno ratificira konvenciju UN-a. Konačno, poručuju njemački gospodarstvenici, to je i političko pitanje: "Jedna demokratska zemlja kao što je Njemačka mora u cijelosti biti vjerodostojna na međunarodnoj pozornici i ne smije se nepotrebno izložiti napadima", piše u pismu.

No bez obzira koliko i njemačka kancelarka Angela Merkel upozorava - na primjer Afganistan da mora učiniti više protiv korupcije ako želi primiti međunarodnu pomoć, upravo su zastupnici njenih kršćanskih demokrata i koalicijskih liberala veoma suzdržani prema ratificiranju konvencije. Jer upravo među političarima desnog spektra je često vrlo nejasna granica između njihovih političkih stavova i interesa pojedinih tvrtki ili lobija. Utoliko argumentiraju kako bi donošenje nekavih zakona "ograničavalo mogućnost zastupnika parlamenta u slobodnom provođenju njihovog mandata".

Pošten političar se nema čega bojati

Za Jürgena Pauthnera iz privatnog ekonomskog fakulteta Frankfurt School od Economics, takav argument "ne razumije živa duša": "Ne postoji niti pravni, niti gospodarski argument ne odrediti kaznu takvo ponašanje zastupnika." Konačno, i u pismu njemačkih tvrtki kojem se traži ratifikacija konvencije protiv korupcije piše kako se "zastupnici koji pošteno obavljaju svoju zadaću ne moraju bojati oštrijih propisa."

Zapravo, gospodarstvenici nisu jedini koji tjeraju Berlin na donošenje dodatnih propisa protiv korupcije. U Vijeću Europe je skupina zemalja pokrenula inicijativu GRECO (Group of States against Corruption) koja je već podsjetila Njemačku da prihvati oštrije mjere protiv podkupljivosti političara i čak odredila konac ovog lipnja kao rok u kojem se Berlin mora prilagoditi međunarodnim standardima. Rok je prošao, ništa se nije dogodilo i GRECO namjerava sad poslati izaslanstvo u Berlin kako bi ga podsjetilo na borbu protiv korupcije.